ispravljena nepravda?

Ako je istina da je ljepota u oku promatrača, može li slijepa osoba znati razliku? 

Namjerno ne postavljam, ovdje, pitanje: Što je ljepota, uopće?, jer je za pretpostaviti da će svatko imati svoj odgovor. Ergo, da će nekakav odgovor dati svatko, i da taj neće odstupati od trenutnog standarda, općeprihvaćene mode ni klasičnih klišeja. 

U starom obiteljskom albumu, postoji jedna fotografija moje bake, kao djevojčice, i njezinih sestara: 

jedina baka ima cvijet u kosi. Koji joj stoji nakrivo. I izbezumljeno lice. Tako ga uglavnom svi opisuju naglas, tiša je verzija nešto okrutnija. Uglavnom, priča je postala, i ta slika je ostala kao dokaz da je baka uvijek bila neuredna i nekako blesava. 

Postoje, naravno, i druge slike, moje bake i u mlađoj (od te) dobi, i u starijoj, i svi se uvijek slože da je baka bila - prava ljepotica. Pa kako se onda dogodilo da se na stol uvijek vadi ona gdje je ružna? 

Nije ružna, uplakana je. 

Tužno je lice ružno? A osmijeh je najljepši ukras? 

Zašto jedina baka ima cvijet u kosi? I zbog čega jedina ona plače, a ostale curice blistaju nasmiješene? 

Sažaljenje ju je htjelo ukrasiti, a ljubomora joj je počupala kosu? 

Sjetite se toga prije nego što formirate mišljenje i stav. O nekom. Na osnovu onoga što ste vidjeli i čuli.