Sigurno postoji slikarski naziv ove kameno zute koja oboji nebo dok sunce zalazi da odvoji tirkiznu od duboko modre u kojoj je Sve.
I sigurno da bi zene vristale bacajuci grudnjake i kape, kad bi im netko rekao da je ovo sto upravo pisem izvoran tekst popularne rok balade, ili redateljska verzija romanticnog epskog filma.
K'o sto bi bez rezerve rekle da je luda ona koja bi to naglas rekla. Luda i nepismena.
Sjecam se da mi je mama, jednom, samo jednom, dok sam bila dijete, ushicena pokazivala nebesku dugu. I sjecam se da sam je tad i vidjela.
- To ti je dokaz - rekla je - da je nebo okruglo.
Zbog cega bi se inace pokazivala u obliku luka?
Ovo sto mi vidimo, samo je maleni dio onoga sto stvarnost zaista je:
Zemlja sa koje gledamo i nebo u koje gledamo ocima kakve vec imamo...
Djevojcica iz skolske lektire je htjela postati djecak, jer djecaci imaju pravo pristupa na mjesta na koja se inace ne smije.
Djevojka iz price koju su izbacili iz skoske lektire je samo zeljela imati vlast nad svojim zivotom.
Vidite li razliku?
No comments:
Post a Comment