Jucer je opet jedan sretni otac namlatio svoje malo dijete. Istukao je i zenu, ali to nije toliko bitno. U ovom je slucaju zanimljivo to sto je beba stara samo 20 dana.
Na vijestima su rekli da je bio pijan dok je nanosio tjelesne ozljede metalnom sipkom, a lijecnik koji ih je primio na hitni odjel je izjavio da ozljede nisu opasne po zivot.
Nadobudna je novinarka pitala je li to uobicajen slucaj. Doktor je rekao da nazalost! Novinarka je pitala hoce li dijete trpjeti kakve posljedice. Doktor je rekao da ce pratiti stanje.
Eto, tako su postali oni koji prate i oni koji su praceni. Detektivi i potencijalni problemi. Zandari i lopovi.
To je tocno ista stvar koja se dogodila i koja se jos uvijek dogadja meni i mojoj obitelji. Sa izuzetkom obiteljskog nasilja:
Bolnica je zaprimila slijepo novorodjence, nakon lose napravljene operacije okrivili su mamu, a onda su nas stavili na pracenje.
Da smo kojim slucajem bili koja socijalno ugrozena kategorija, "brinuli" bi se o nama "strucnjaci" iz soc resora, posto nismo, gurnuti smo u kategoriju nedodirljivih, i nerijetko sam osjecala zavist(!) okoline.
Ljudi su me pratili, i jos uvijek to rade, kao da sam tv- zvijezda. Susjedi imaju uperen teleskop prema mom balkonu.
Buduci da vodim, po kriterijima svijeta, vrlo skroman zivot, govore o meni kao o cudakinji ili o ludakinji. Kad napravim ili kazem nesto sto ne razumiju, a to je cesto, zgrazaju se ili prestrase.
I tako nastaju vjestice i vjestci. Ljudi to prave od onih koji samo pokusavaju zivjeti svoj zivot.
Sto se moze dalje dogoditi sa bebom o kojoj sam zapocela post, i njezinom majkom?
Za tatu postoji spranca:
pomirljivi ton govora i dobrog doktora i novinarke, govore vise od njihovih rijeci.
- Nazalost - rekli su oboje - to je uobicajeo. Nista neobicno. Nije rijetkost. To je nasa realnost.
To je skroz normalno.
A zrtve?
Pa vidite, ljudi su razliciti. Svatko to prihvati na drugaciji nacin. Ne zna se. Vidjecemo. Stavit cemo pod nadzor. Pratit cemo. Kao drustvo smo svi odgovorni.
Neka igra pocne!
.
Molim vas, molim. vas, molim PUSTITE NAS NA MIRU!
No comments:
Post a Comment