pilotske očale

Onaj koji pazi, može primijetiti da ljudi nemaju iste izraze lica kad se koriste različitim osjetilima. Budući da se većina oslanja na oči, na vid, i budući da su oči najbrzopletije po pitanju davanja komentara i donošenja zaključaka i odluka, smatra se da su oči najbitnije, čak i kad se ispostavi da komentar nije bio potreban, da je bio ishitren, a da ni zaključci ni odluke donesene na temelju njih nisu bili ispravni ni korisni ni za koga. Kako je ljudima teško priznati, pred ljudima, da nisu bili u pravu, krivnju prebace na ove koji - oklijevaju. Na ove koji su oprezni, ili pažljivi u svojim postupcima. 

Ali, vratimo se na izraze lica, odnosno, kako bih ja o tome išta mogla znati. 

Kad gledate kožom - uključite na tren zdravu logiku - gledate većom površinom, te možete vidjeti više.  

Glagol 'gledati' koristim ovdje u najširem mogućem značenju, molim ne ograničavajte se samo na loptice koje zovemo okom. Gledati, spoznavati, naslućivati, primjećivati, opažati... svijet oko sebe. 

Možete opaziti, ne samo boje, sjene i kontraste, koji vam se pojavljuju pred licem, nego i ono što je iza vas, sa strana, iznad i ispod. Ne miješajte to sa 'perifernim vidom'. To je mit. 

Koža vas zaista može upozoriti na to da vam se približava neka osoba, situacija, zgoda ili opasnost, i ako je poslušate, možete se dobro pripremiti. Koža vam ne govori tko je to, kakva mu je frizura ni ima li ljubazan osmijeh. Ona se ne zamara nebitnim sitnicama. Ona ne nasjeda na varke. Ona vas neće prevariti. Riječi hoće. Boja glasa hoće. Miomiris, može. A osmijesi se mogu odglumiti. Kao i duboki, značajni pogledi. 

Samo vam govorim, da niste u prednosti, jer mislite da vidite nešto, ili nekog. 

Dok upravo shvaćam da vi to dobro znate, inače ne biste bili toliko spremni prevariti. Ne bi postojali svi ti maštoviti načini kojima ćete izvrnuti svaku riječ. U svoju korist.

A priča je išla ovako: 

Mi koji gledamo kožom, obično imamo ravna leđa i uspravno dignutu glavu (dok se ne krećemo). Nos nam služi kao radar, a ne zato da bi se njime nebo paralo. Pa kad na taj nos nataknemo tamne naočale, ne zato da se zaštitimo od sunca, nego zato što su nam dali naslutiti da nije ugodno zuriti u slijepe oči. Dakle, nosimo ih radi drugih ne radi sebe. Nama su nepotreban teret na glavi. Bez kojeg je svijet jednako lijep. Ljepši. Lakši.

Ali, kad ih ipak nataknete, nemojte se iznenaditi i nemojte biti tužni kad čujete komentare da se još više pravite važni, jer imate para za taj i taj model. Ili ste jadni jer nosite jeftine i plastične. Na isti taj način, bića s površine komuniciraju i između sebe. Oni ne znaju za bolje niti za drugačije. Da, žele vas uvrijediti, to je osnovna namjera. Na taj način privlače pažnju na sebe. Nije im bitno, hoćete li se početi pravdati, ili svađati, sve dok ih ne izignorirate. Ako se osjete izostavljenima, budite spremni na surovije napade. Sve osim odustajanja. Jer se hrane tuđom pažnjom. 

Samo nipošto takvima ne dajte do znanja da ste u potlačenoj poziciji jer ste slijep. Ostanite oholi. Budite nedodirljivi i samodostatni. Ne treba se radi toga biti tužan i nesretan. Moćna je to zaštita. 

Podignite na tren vizir, namignite, i poletite visoko!