počešljano nebo

Samo zato što ne razlikuje ciruse od kumulusa, kolega teoretičar je objavio da je nebo iznad njegova komada zemlje prošarano kemtrejlovima koji ga ciljano truju i narušavaju njegov red i mir a ne samo zdravstveno stanje. 

Od određenog broja ljudi koji ga prate, dobar se dio solidarizirao u paranoji. Od određenog broja ljudi koji ga prate, mali ali glasniji dio ga je učinkovito ismijao. 

Zato je 'teoretičarima zavjera' dopušteno nesmetano djelovanje: na neki način doprinose balansu koji je potreban za koliko-toliko zdravo postojanje, a s druge su strane toliko neuvjerljivi i lako ih je zbuniti, pobiti i ušutkati, da će malo tko i za stvarno prijeći na 'tamnu' stranu. 

A ta tamna strana, uopće, što je? 

I gdje?

trebamo li znati kako misliti, da bismo mogli osjećati?

Ovo je argument kojim znanstvenik Straton dokazuje da nije moguće ništa osjetiti bez prisutnosti misli: 

Istina je da možemo očima putovati preko riječi i slova, ali da smisao pobjegne našim ušima, ako nam je pažnja usmjerena na nešto drugo. Ali tada se um budi, pokreće i slijedi ono što smo bili previdjeli.

Postoji izreka: "Um vidi i čuje, sve ostalo je slijepo i gluho." 

Tako i iskustva koja se tiču vida i sluha, ne urode plodom, ako misao nije prisutna. 

Plutarch, Moralia 961a

Καίτοι Στράτωνός γε τοῦ φυσικοῦ λόγος ἐστὶν ἀποδεικνύων ὡς οὐδ᾿ αἰσθάνεσθαι τὸ παράπαν ἄνευ τοῦ νοεῖν ὑπάρχει· καὶ γὰρ γράμματα πολλάκις ἐπιπορευομένους τῇ ὄψει καὶ λόγοι προσπίπτοντες τῇ ἀκοῇ διαλανθάνουσιν ἡμᾶς καὶ διαφεύγουσι πρὸς ἑτέροις τὸν νοῦν ἔχοντας· εἶτ᾿ αὖθις ἐπανῆλθε καὶ μεταθεῖ καὶ διώκει τῶν προειμένων ἕκαστον ἀναλεγόμενος· ᾗ καὶ λέλεκται: “νοῦς ὁρῇ καὶ νοῦς ἀκούει, τἄλλα κωφὰ καὶ τυφλά”

ὡς τοῦ περὶ τὰ ὄμματα καὶ ὦτα πάθους, ἂν μὴ παρῇ τὸ φρονοῦν, αἴσθησιν οὐ ποιοῦντος.

 

 

čuvaj leđa!

Ovakav je obrazac: 

na putanji od točke A do točke B, osjetite nekakvu tihu, ali nametljivu prisutnost. Okrenete glavu u tom smjeru i pristojno i plaho pozdravite. Nema drugog nalina da doznate na čemu ste. Međutim, nitko ne odzdravlja. Ubrzavate korake. 

Ovisno o vašim godinama, statusu i fizičkom izgledu, daljnja se radnja odvija ovako: 

- Zna se namazat, a ne zna se javit .. 

- Neće ti ta sa svakim .. 

- Jadna .. 

- Bolesnica! 

- Nadrogirana, makni se od nje ..

- Znam joj ja mater ..

Ponavljam, vi ste pozdravili, nijemci nisu. Dakle, što se podrazumijeva pod "javit se"? 

Pretpostavljam, igrati po njihovim pravilima. Ono što vi, nasreću, ne možete, jer ne vidite površinu. 

Ovisno o zainteresiranosti publike, radnja se nastavlja i nakon što vi sami mislite da je sve već proslo, završeno i nevažno: 

- Pravi se i iskorištava .. 

- Podla i sebična .. 

- O-ho-ho, vidi ti ta sve, dobro se pripazi 

- Vidi joj se na očima šta joj je na duši 

- Iz očiju joj ku..ac viri .. 

Na svijetu postoje još uvijek neka društva, koja kažnjavaju fizički ono što je 'društveno neprihvatljivo', u našem slučaju, sebičnost, podlost, i razne vrste nemorala. Sad primijetite tko je taj koji baca prvi kamen. Te na koga ga baca. 

Ego, povrijeđen činjenicom da ima ljudi koji ga ne uvažavaju, neprihvačajući kao činjenicu realnu i objektivnu nemogućnost tih ljudi da uzvrate po zasluzi. 

Nekoć su se, ponovit ću opet i opet, vještice spaljivale na trgovima, putevima i raskršćima, za opomenu svima drugima! Danas se to radi tiše. Ali se radi.

Ipak morate priznati, društvo kao takvo, jest evoluiralo na polju zataškavanja i ušminkavanja površine. Kao činjenicu to možemo potvrditi svi mi, koji smo još uvijek, ipak i unatoč svim nastojanjima, legalno, realno, objektivno i znanstveno dokazano - slijepi. 

Za sada budite sretni, što vas ono, što možda i sami smatrate hendikepom jer su vas tako naučili, drži podalje od tih opak(sn)ih ljudi. 

Moćna je to zaštita. 

B-) 

Pa tko živ, a tko mrtav. 

mnogookost (2)

 

stalno isto

Slabovidnost nije bolest. Slijepa osoba nije bolesnik. Slijepu osobu ne boli ništa, osim što ju pogađaju tuđe projekcije, nemar i neosjetljivost - zato vodim ovaj blog: da osvijestim i da osnažim i da ponovo probudim TO znanje. 

Kad bi svatko gledao na svijet oko sebe na isti način kao što to rade slijepi i slabovidni, bilo bi više toliko žuđenog mira. A sad ću vam i pokazati na što točno mislim. 

Probajte zamisliti da ste u društvu tihe osobe i da činite ono što činite kad ste inače u društvu i.e. oponašate to što vidite da ona radi jer se želite uklopiti: spustite kapke, prekrižite ruke i ne govorite ništa. Nakon nekog biste vremena, možda zaspali - ne vidim što bi tu moglo biti loše - ali vjerojatnije je da biste se potrudili ostati prisebni, jer ipak ste u društvu i svašta se može dogoditi, lijepoga ili ružnoga. 

Ergo, vježbali biste budnost. Moguće je da biste se i probudili, ako biste ustrajali u druženju s tihom osobom. A budna je osoba spremnija, sposobnija i uspješnija od one koja spava. 

(Bonus je, što biste bili u prednosti, jer osobe sa senzornim oštećenjima, ipak u fizičkom svijetu ne mogu raditi baš sve.)

Samo ta spoznaja, ako sami i ne biste bili spremni ili sposobni za podnijeti sve što budnost podrazumijeva, bi mogla dovesti do suradnje, umjesto iskorištavanja, ili ponižavanja i krađe. 

Na svijetu nas ima različitih da bi se nadopunjavali i da bi si pomagali: ako ste slučajno pomislili da je stvarnost nešto treće. 

Ali ne! 

- Ajme je kilava. Stalno je nešto boli. Nikad joj se ništa ne da ... 

A ja sva hepi što i ovakva kakva sam, živim normalan život i postižem dobre rezultate ... 

- Kako molim? Šta to mene boli? 

- štajaznam! Stalno ti je nešto. Nikad ništa nećeš. 

- Kako neću? 

Tu se sjetim da osoba nije sposobna shvatiti da nam je gospodin bog ili majka priroda dala oči različitih boja, da bismo njima gledali na različite načine, i gledajući očima različitih boja različite boje različitih ljudi stalno to imali na pameti. 

Ali ne, to je hir. Moda. Sitnica. 

Također se sjetim da, kako god da ona misli da svi vidimo i možemo pa moramo isto, slično mislim i ja, te da sam ju precijenila, dočim ona mene podcjenjuje. 

Vidite li kamo smjeram? 

- Ima nas svakakvih i nismo svi za sve - da, zvuči kao prazna fraza. Iako je činjenica. Lako provjerljiva. Iako ju neće svatko shvatiti. Lako meni! 

- Ma nisi ti za ništa, men'se čini - hahahaha - 

U nekim lošijim vremenima, rulja bi vas zatukla kad bi stvorila ovakav zaključak. 

Vrijeme je relativan pojam, i ne znači u ovom slučaju neku daleku prošlost. 

Zato smo se sjetili, u nekim prilikama sve okrenuti na šalu, a u nekima, na medicinski slučaj. 

Ako niste znali, ljudi mogu biti ljubomorni i na nečiju "bolest", i oponašajući je, zaista i oboljeti. 

Međutim, ne shvaćaju baš što je to sljepoća ili slabovidnost. 

Simpatičan dokaz tome, mogu biti i oni klinci koji su nosili naočale bez leća, da bi bili kul. Ili simptomatičan. Slog gore, dolje ... maah ... 

A za vidjeti da glupost za stvarno i to jako boli, dovoljno je samo otići liječniku i pustiti ga da vam nešto nađe. 

- Štitnjača - to je bilo popularno kad je s dalekog istoka stiglo neko egzotično učenje da to imaju samo jako osjećajni ljudi, koji uvijek žele svima ugoditi. Nakon toga se stvar spustila na pluca, s istim izgovorom. Pa još dolje na lijevi bubreg. A srce je to prestalo biti, kad se otkrilo da oni što umiru od srcobolje, imaju zapravo želučane probleme: 

- Heartburn, a ne heartache. 

A onda se i želudac doveo u vezu s osjećajima, jer ljubav se možda i rađa u oku, ali ide kroz želudac, ... puf zamalo napisah kroz tanka i debela crijeva, u nedaobog - slijepo! 

- A šta je tebi! Stalno isto!! 

Ovdje sad nije pametno govoriti da sljepoća nije bolest. (imala sam jedno vrijeme doktoricu OP, koja me uvjeravala da nisam ja slijepa, da nije to što je meni sljepoća - baš tim riječima. Kad naletite na teške ljude, otežaju vam još i više...) 

- Da, još nisam progledala :( 

- Još nisi, još nisi ... Lako tebi! A vidi meni - tu krenu nabrajanja. Kako egzotičnih dijagnoza, postupaka, analiza i prognoza, tako i svakodnevnih sekiracija koje nikome nisu zanimljive, i koje bi i same htjele biti što prije zaboravljene. 

- A šta je tebi! Tu sjediš i ne mrdaš! 

- Da, ali to ne znači da meni nije ništa ... 

- #!?}¿¡’”‡★$_&_± 

- Samo što ne gnjavim druge ljude svojim problemima. Svatko nosi svoj križ kako najbolje može i umije. 

- Šta se sad praviš pametna! - onda ovaj dijalog ponovi još nekoliko puta različitim ljudima u vlastitoj interpretaciji, onda se dođe do zaključka da sam drska i bezobrazna i da me treba naučit pameti i preodgojiti... 

Ako se nađe koji dokon slušač, to se i zbude, akoli koji dobronamjeran, proglase vas redikulom, oriđinalom, ili maskotom. U oba je slučaja vrag preuzeo kontrolu i eto ti ga na! 

A mogli ste samo uraditi ono što i inače radite - imitirati - dok u miru s mirnom osobom ne ostanete sa sobom onoliko dugo dok ne pronađete sebe. 

misao je laž

 

Što je to što nas čini živima? 

Što smo mi u stvari?

sanjač xx

svi su zalasci bili zauzeti, pa sam čekala svitanja ...

a misao dana je bila: Ne dolaze oni koje čekaš, nego oni kojima značiš.  

preko drugova sa dalekog istoka sam znala da je već na putu prema ovamo, značila ne značila koliko i kap vode koju će pretvoriti u maglu.

zvijezde zvone, jeste li to znali? a sunce hukne, kao kad iskra baci plamen u rezervoaru za centralno grijanje; ako ste imali prilike slušati, čuti pa usporediti. i to uzimam kao dokaz da van ovog svemira postoji još nešto.  

Hej! Svi Vi, koji zamrzavate trenutke u memorijskim karticama, zar još ne znate da ne postoje dva ista?! 

Kroz plave oblake, kroz kišne kadene, kroz maglene velove, ono vam se smije :) 

🌞

pretvoriti opasnost u mogućnost

 

 

Zemlja je živa! 

Tlo po kojem gazimo je koža Zemlje, a sada je u takvom stanju kao da je oderana i ostavljena na suncu i vjetru bez zaštite. 

Nema smisla prebacivati odgovornost ni tražiti krivce. 

Ako ste tip osobe koja voli nagaziti drugu samo zato što vam se ne sviđa kako izgleda ili kako govori, onda nećete shvatiti o čemu se ovdje radi. Ako ste ikada bili gaženi onda vam je poznat onaj nečujni urlik koji mislite da je vaš. To Zemlja viče, ali nitko ne čuje. 

Svi moramo biti njen glas!