mrvice

- A jbmti sve, pa kako ne vidi da joj je ono onde - promrsivši kroz zube, snebivala se kolegica. 

- Kojo kojo, di di? - prošapućala je zavjernički druga.

- Pa majketi mrvica bijela poviše usta! 

- Ajde bogati pa kad si nju vidla da jede! Viš kaka je mršavica. - ovo sad već ide punim i normalnim glasom. Druga je na mojoj strani, ovo tu su komplimenti pravi. 

- Jede jede, samo kradomice. Take su ti te šta se prave fine. Sve izvini, izvoli, a iza leđa ti ta ko zna šta može. 

- Mme ne mogu je više gledat, Šta ne skine ono! 

- Šta šta šta to, di to? - dolazi i treća - Mme šta ste glupe, pa kako će vidit ona je slijepa! 

Znači, osim očitog: može li netko vidjeti svoje lice ne gledajući se u ogledalo? 

- Pa kako joj ne smeta! 

Znači, osim očitog: da joj smeta, učinila bi nešto, kome onda smeta, tj. u kome je problem? 

§

Simpatično mi je kako ljudi koji imaju visoko mišljenje o sebi, ne znaju razlučiti po čemu su to oni bolji, te miješaju osjetila na koja su tako ponosni što ih uopće kao imaju: 

Iz gornjeg primjera, ispred slijepe osobe govore slobodno kao da ih ona neće čuti (ili razumjeti), a o nečemu što se percipira dodirom ili njuhom govore kao da ima veze s očima. Ako ste uočili da je možda nešto propušteno, molim, podsjetite me u komentarima ispod, ja sam ipak gluho-slijepi debelokožac.