rana dijagnosticiranja

Ableism, je nova riječ koju mi je teško ponašiti: tiče se sufiksa koji tvori riječi vezane uz osobe s nekakvim poteškoćama. 

Teško mi pada kad vidim da se majke današnjice bore s istim predrasudama i istim debilizmima, sa kojima ni moja majka nije znala izići na kraj, pa je pristajala na sve. Kad god bi joj netko dojavio o nekoj najnovijoj znanstvenoj metodi, trčala je ko da će joj baš to spasiti dušu. Da, njenu dušu, jer na moju nije mislila. Da je mislila, nikad ne bi dopustila da potpuni neznanci kopaju po njenim privatnim stvarima, niti im dala rođeno dijete za pokusnog kunića. 

Detalji našeg zajedničkog živovanja, ispostavlja se, ponovljeni tisuću puta u tisuću sličnih obitelji, na tisuću sličnih lokacija: 

- Žao mi je, gospođo, ali vaše dijete nikad neće moći raditi. 

Na njenom mjestu, ja bih pitala: Kako to mislite, raditi što? 

Na njeno se mjesto nikada ne bi bila dovela!  

Nepoznati proroci, 18 godina prije vremena znaju da vaša beba nije ni za što. No, nema straha, naći će se već dobri ljudi koji će joj naći svrhu.

Zašto je to tako? 

Tko je od nas zaista slijep, ili što je to sljepoća uopće?

 

Još i sad, kad priča o meni drugim ženama, priča kao o nesposobnoj i neosposobljenoj osobi za išta, umjesto koje ona sve obavlja, čak i telefonske pozive. 

Ona me hrani, ona me čisti, ona mi čisti. Ona mi prstom pokazuje u kojem smjeru trebam okrenuti glavu kad udari grom. 

Ona nikada nije primijetila, ili ako je i primijetila, nije to prihvaćala, koliko sam toga, možda malim koracima, ali koliko sam toga u životu napravila. 

Možete li me pratiti? 

Kad joj dođem počistiti stan, moja sestra se ljuti, jer: Po čemu sam ja tako posebna, da za mene sve izglanca! 

Po tome znam da kad čistim, očistim dobro. Toliko dobro da izaziva ljubomoru. 😙 

Ona je potrošila čitav svoj život pazeći da istim osobama uvijek ponovi istu laž, da nema vremena ni za što drugo. 

A to vrijeme koje ubije, nije samo njeno, niti je vrijeme jedino koje biva ubijeno.

 

🙏

Ako idete na silu otvarati latice cvijeta, samo ga raščupate. Svatko zna da se to tako ne radi. Da treba pustiti vrijeme da radi svoj posao. Mi možemo imati strpljenja pa čekati da vidimo što će se dogoditi. A možemo otići, zaboraviti na čas, zaboraviti za uvijek. 

Cvatnja će se dogoditi s nama ili bez nas.