Prije nego je upalo u more, oblak je prekrio sunce, pa se učinilo da je nestalo u tankom zraku. Nebo je na tren potpuno pocrvenjelo, što bi, prema staroj priči, trebao biti nagovještaj ugodna i topla sutrašnjega dana.
Da je sutra mit, izmišljen radi odgoda i zavaravanja, kako drugih tako i sebe, zna i malo dijete. Sutra je jednako sa Nikad. Nikada ne stiže. Ako i doživiš datum, više nije sutra - danas je.
To znaju svi profesionalni meteorolozi: zato su za sutra zvali "promjenljivo oblačno sa povremenom kišom i rosuljom".
Siguran znak (sutrašnja) kiše je oreol koji se može vidjeti oko mjeseca. Što je mjesec svetiji, to se jača kiša sprema.
Vrijedilo je pričekati noć.
Zrak je mirisao poput pudinga od vanilije, jagode i pistacija. Trebalo je pojesti sve dok je bilo gumasto i grumenasto. More se prelijevalo srebrom i tirkizom. A onda je grad upalio svoja svjetla. Iskidane jantarne krpice, šarene i treperave na način koji škaklje ždrijelo provocirajući kašalj. Jaki reflektor postavljen blizu školskog igrališta je uboo mali mozak i to je bilo to.
Ništa od mjesečine, večeras.
Mlađak je.
New Moons Eve.
Ovdje:
*Kad sam bila mala, uvijek su me plašili da će me ukrast cigani. A onda su me stvarno ukrali, i to je najbolja stvar koja mi se ikad dogodila u životu. Ikad!
No comments:
Post a Comment