zašto je važan i zašto postoji ...

U žežin novog svjetskog rata, malo ih je sposobno vidjeti povijest koja se ponavlja u dlaku isto. Dosljedno ponavlja svoje korake, s tolikom preciznosšću da bi ju lako bilo nadigrati i izigrati. Ovaj put u svoju korist. 

Čiju korist?, jasno. 

Vide to ljudi koji, ustoličeni u svojim stručnim institucijama, po službenoj dužnosti opominju i navode citate. Baš jutros sam naišla na jedan, židovskog lovca na naciste, koji ide: 

- Važno je odabrati stranu: neutralnost ide na ruku onome koji je jači; tišina ide u prilog nasilniku a ne žrtvi. 

Nije lako u ratu sviju protiv svakoga odrediti tko je nasilnik a tko žrtva. U svijetu u kojem se stalno (negdje) ratuje, u kojem svi nastoje dokazati da su baš oni u pravu, da su oni - žrtva. Zbog čega nas se prisiljava pored svojih bitaka, voditi i tuđe? 

Nevjerojatna mi je tupost kojom Udruge invalida i njihovih obitelji (velikim slovima i u množini jer se radi o stvarnim zakonom ograđenim i osnovanim i uređenim grupama ljudi koji dijele slične probleme i interese), unatoč kaosu kojim nas se bombardira sa svih strana, traže da im država u kojoj žive osigura novce za ovo i ono, samo zato što u njoj žive kao vidno drugačiji od većine. 

Inflacija. Nestašica. Poskupljenja. Prijetnje. Gubitci. Političari koji svoj narod neviđenom zlobom guraju u rat koji ih se ne tiče. 

Zdravstveni sustav koji više nikoga ne zna pokrpati, a to mu je primarna djelatnost. 

I, zaista, zbog čega postoje svi ti - invalidi? Čemu služe uopće, ako su - nepopravljivi. 

Bolnice, kakve danas postoje, izmišljene u zbog ratovanja. Trebalo je nabrzinu pokrpati i osposobiti biorobote za brzi povratak na ratište. Nije to nikakva tajna. A vidi sad! Gledaj ovo! 

U čemu je stvar? 

Od ovog koji se stvarno teško kreće, nitko ne očekuje da uzima pušku i juriša u boj u boj. Za nj jurišaju drugi?! 

Krpanje savjesti? Treba voljeti i ono ružno u ljudima. Mogu ljudi govorit da nisi ni za šta, ali ti si meni dragocjeniji od zlata! 

U svijetu u kojem je glupost, grabež i galama jedino što postoji, onaj koji nema ruke da sam zgrabi, koji nema glasa da sam zaori, ovisi o ovom koji nema mozga. 

Možda se baš zato dijele diplome i certifikati, leva-leva. 

- Ma ko nema mozga, mater ti tvoju! Ne'š ti dobit kruva, pa vidi kome ćeš se pravit pametan..

Većina tjelesnih invalida umire od pothranjenosti i dehidracije, nego od kakve misteriozne bolesti. Ali, koliko vas uopće razumije koju od svih ovih riječi? 

Nabrajam. Ne zamjerite. Tok-tok svijesti.