Osho je rekao, odnosno, od njega sam to prvi put čula, da je mržnja kao emocija čišća od ljubavi. Da ju osjećamo na iskreniji način. Jer nas nitko nije učio kako se mrzi, niti nas itko prisiljava na nju. Dočim se uvijek nađe netko tko će znati točno izmjeriti tko koga više voli, zašto i zbog čega. Govoriti opetovano pametnim glasom punim razumijevanja i sažaljenja, da treba ZNATI voljeti i ono ružno jednako kao i ono lijepo. Uopće, učit će vas, nemilosrdno.
Na stranu sad s tim da uvijek ima i onih koji se ne stide bacati blato i kamenje na skupine ljudi koje smatraju svojim krvnim neprijateljima ili - nevrijednima. To nije mržnja. Nije emocija. Možda prije reakcija na kakvu kolektivnu traumu.
Strah.
Strah je suprotnost ljubavi.
Nerazumijevanje rađa strah.
Zbog toga se svi trude poučiti nekoga nekoj svojoj istini. Podizati svijest. Otvarati oči.
Iz straha da ga ne zatuku. A tih istina ima isto toliko koliko i ljudi.
Eh da je strpljenja: vidjeli bi da nikog nije briga jer nitko ne voli nikog, uključujući sebe, i da tako treba biti, da smo po tome svi isti.
Sunce izlazi i zalazi svakome isto. Dan se rađa i umire svakome isto. I voljenima i nevrijednima ljubavi. I ljudima i biljkama. Ne zato što nas voli ili zato što nas mrzi.
Jednostavno je to tako.
No comments:
Post a Comment