uštimavanja prirodnoga

Proljeće se tiho ušuljalo, jutros prije svitanja. Astronomsko proljeće. Jer ono školsko, obilježit ćemo tek sutradan. 

Nekako su se udomaćile te dvadeset-jedinice, da nije teško povjerovat da zaista nešto i znače: zima počinje 21. prosinca, proljeće 21. ožujka, ljeto 21. lipnja, a jesen - jesen vas zezne, taman kad pomislite da nešto znate :) 

Zbog čega to tako vrijeme nije dobro uštimano? 

Zaista ne znam. 

Iako je jedan od glavnih razloga zbog kojeg znanosti više vjerujemo, nego vjeri taj, što su kriteriji dobro ujednačeni, te je sve mjerljivo. 

Različite škole i znanstveni instituti, meteo- i astro-, imaju različite odgovore:

Čini se, da jedni izlaske i zalaske sunca računaju od momenta kada gornji rub sunca poviri na horizontu, a drugi gledaju sunčevu sredinu. Treba također uzeti u obzir i činjenicu da je Zemlja okrugla, te da joj je površina zbir uzbirdica i nizbrdica. 

Nema idealne sfere. Nema idealne površine. Nema idealnih uvjeta. To ne postoji. 

Čemu onda služe mjerenja? 

Zaista ne znam. 

Da bi netko zabavio ruke i misli, na koji trenutak duže, možda? Da bi vjerovao da radi nešto korisno, umjesto da nešto ili nekog razbije. Samo što se u toj radnji, eto, malo zaboravio. 

U našem slučaju, bolje je, i manje je štete da zure u božje oči makar primjećivali nepravilnosti i nedostatke koje misle ispravljati. 

Manje boli nama, a njima ostaju njihove frustracije. 

Ne mislite li da bi bilo jednostavnije, ako ne i poštenije, da priznamo makar samima sebi, da dosta toga (još) ne znamo, i da dosta toga nikada nećemo ni znati. Uštimavali mi koliko god nam drago.