morbius

Nedavno sam tek doznala za tog stripovskog junaka, ne znam koliko je poznat vama pa ću samo kratko koliko je potrebno za ovu priču: 

Natprosječno inteligentan mladi liječnik koji sam pati od neodređene (ili bar meni nepoznate) bolesti, eksperimentalno radi na traženju čarobnog napitka, modernim jezikom - lijeka, koji bi izliječio sve čudne, teške i neizlječive bolesti. Eksperimenti, naravno, uključuju šišmiše. I, očekivano, imaju neočekivane nuspojave. 

Doktor Michael Morbius sam se teško kreće, podupire se štakama, ali ima brilijantan um, fokusiran je na svoj posao, marljiv, hrabar i duhovit, ima moćne, bogate prijatelje i prelijepu mladu doktoricu, koja je u nj zaljubljena, za šefa. 

U sceni sa snagatorom koji čuva jednog od njegovih prijatelja bogalja, koji ga najavljuje svojim drugovima, kao "još jednog kripla", naš junak tiho prolazeći kaže: 

- Dok god sam ja kripl, ti možeš bit siguran. 

+++

Eto to vam je to, razlog zbog kojeg su super junaci tako tajanstveni, i zašto privlače štrebere i djevojke koje ne gube vrijeme na šminkanje i presvlačenja. 

U ovom filmu, više nego u drugima ovog tipa za koje znam, se vidi, ili je tako namjerno istaknuto, njegovo stravično mršavo, izranjeno i izmučeno tijelo, u kontrastu sa licem koje bliješti poput munje. Čak i kad zadobije super moći nadljudske snage ili pojačanih osjetila, samo tijelo je u drugome planu. 

Kad bi ga se nahranilo pošteno, kako treba i kako zaslužuje, kad ga se ne bi mlatilo bez veze iz straha ili krivastih namjera, mogao bi se razviti u bilo što. Dok god je okolina takva kakva je, vjerojatnost je veća da će se pretvoriti u čudovište, zato je bolje da ga se drži po strani. Na samome dnu. Ili na vrhu. Isto je to. Jednako usamljeno. Oprezno samo. Jel tako? 

Bez njega ni okolina nema šanse da se trgne. 

Pa pomakne i pokrene. 

Nama bi bilo svejedno, prema gore ili dolje; samo se miči već jednom! Svi smo, sve je zbog vas zapelo u crijevima, i trebat će još puno puno laksativa da se napokon okotimo.