kako sam naučila yogasane (3)

Više se radi o prisjećanju, nego o učenju kao o učenju. 

Tijelo ima više memorije od mozga, koji je toliko mlad organ da ga nema u tradicionalnim metodama liječenja. Tako da, vršeći određene kretnje i radnje, zapravo samo ponavljamo ono što svako biće koje u prirodi postoji čini, samo s tom privilegijom da imamo mozak koji im može davati značenja. 

Ako vam se čini da ovo što upravo čitate, ima smisla. 

Zato svaka asana ima ime biljke, insekta, gmaza, životinje, ptice, dok ne dođe do jahača ili do ratnika koji bi trebao biti čovjek. 

Svaku asanu držite onoliko dugo koliko se tijelo u njoj dobro osjeća. I svaki put prisilite sebe na još malo duže. 

Naravno, cijelo vrijeme dišete. Nema tu ništa neobičnog niti posebnog. Samo vam instruktor, brojeći udahe i izdahe, daje to na znanje: 

Da osim oblika koji mislite da vaše tijelo poprima dok sjedi u položaju puža ili leptira ili golubice ili lotosa, imate i savitljiv i gumast povoj koji vas drži na okupu. Vas koji ste unutar tog povoja. Onoga Vas, koji je vodenast i ljepljiv i ranjiv i koji bi se razlio po svijetu i tapetu. I onog Vas koji je zrakast i nevidljiv i maglen i mutan, i vaš i svačiji u isto vrijeme i koji bi odletio i ne bi se vratio ni kad biste ga na koljenima molili da vas nikada ne napušta. 

Ili makar ne tako da svi to čuju i vide. 

Kad sam bila mala događalo se često da sam bila kriva za takva glasna pucanja pred svima, tada sama ne znajući što se stvarno dešava i zbog čega mi se svi smiju, sjetila sam se toga, baš za vrijeme jednog od grupnih "treniranja"

Instruktor je baš govorio kako nije ništa neobično da se tijelo oslobađa nakupljenih viškova plinova dok se rastežemo u položaje na koje inače naviknuti nismo. Te da se ne moramo toga sramit, makar kad smo u njegovoj grupi. 

Da sam se na nekom drugom mjestu ili u neko drugo vrijeme sjetila kako sam nađena krivom za nečiji tuđi prdac u nekom nepoznatom društvu, bila bih vjerojatno posramljena i ljuta u isto vrijeme. Ovako sam se prepolovila od smijeha. 

- Uf šta nešto zasmrdiiii

- Sanja. 

- Ma daj, šta dite može. 

- E, ne znaš ti, u maloj boci špirit stoji. 

U odrasloj dobi se ponavlja isto, ali sad nije kriv špirit, nego vegetarijanska prehrana: 

Oni koji žderu travu ko krave su krivi za metan u zraku, efekte staklenika, klimatske promjene i globalno zagrijavanje. 

- Zato treba jest mesa! 

- Uh što ja volim meso ... 

(još jedan razlog zašto nije loše bit mršavica)

Ic okej. Đast stop tinking. 

Izdaaaahniiii!