Malo mi smetaju sve agresivnije reklame za očne klinike koje pozivaju da se riješimo naočala na 12 ili 24 rate po najmodernijim ... štajaznam.
Nabrajaju se imena s titulama, najpoznatijih i najpriznatijih za koje nikad nisam čula, a onda docentica, doktorica - jer žene to rade uvjerljivije i umiljatije, a i modernije je i urbanije da to radi žena - objašnjava nerazumljivim jezikom kako se to radilo prije, a kako se to radi sada, te što to oni imaju što nitko drugi nema.
Budući da su zelena i siva mrena, jedine od očnih bolesti, koje stvarno očima mogu vidjeti i drugi ljudi, doslovno vam oko zastre veo, nekako se čini logičnim da se taj veo na neki način fizički i sklanja.
U vrijeme moje bake, zarezivao se maleni ožiljak, nakon čega bi se mrena povukla sama. Ruka je kirurga morala biti sigurna i mirna. Da rez ne bio ušao preduboko i da se tako ne bi povrijedilo zdravo mjesto i stvar pogoršala za zauvijek.
U današnje vrijeme sve to radi stroj, i zato je, navodno, mogućnost pogreške svedena na minimum.
Treba li vam znanje i diploma očnoga kirurga da biste upravljali strojem koji se može programirati baš po vašoj mjeri? Po mjeri pacijenta? Ili ovog koji zna programske jezike?
Kad bih znala sve ljudske i anđeoske jezike, našla bih način da me netko čuje i, moguće, shvati da nismo svi isti. Kako ni linija na prstima, šarenica u očima, ili ušnih školjki, zagriza zubima, nema istih u dva različita čovjeka, tako bi trebalo shvatiti da nitko od nas ni u čemu nije isti.
Nečije su ruke za ručke, neke su za tipke. Nečije su uši za naušnice, nečije su za slušalice, neke čuju muziku gdje se netko drugi žali na buku. Neki zubi trgaju i grizu, neki se bijele poput bisera i idu u paru k'o koze iz Pjesme nad pjesmama.
Pretpostavimo da nečije oči vide ovaj svijet, nečije druge neki drugi, za koji bi ovi prvi rekli da je paralelan, stoga nepostojeći. Oh, da, takvima bi zacijelo trebalo nečim materijalnim zastrijeti vidike!
Jedina je razlika u tome, što ja vama nemam potrebu stalno stavljati pod nos da ste vi jadnik koja ništa osim njega, svog vlastitog nosa, ne može vidjeti ni znati.
