sanjač iii

potreba da ispjevam svoju pjesmu jaka je, ali ne jaca nego u preostalih ljudi

glas mi je jak i jasan

vibrira na dobar nacin
(kao u onog pastira sto je frulicom namamio djecu, da odu daleko od svojte. bje li to dobro za njih, iz price, doznali nismo)

i kao u snu od kojeg se vristi, netko mu drugi dodaje slova

mijenja znacenje
semplira melodiju

bez pitanja.

da, fale mi rijeci, ali zato sto ih jos nema, ne zato sto ne znam: tek ce biti izmisljane

usput
kako se bude prelazilo cestu

umjesto toga
noge otkazuju
a kosa urla bespomocnim
pustite me na miru
molimvasmolimmolim
pustite na miru