društvene vještine

Za materijalni svijet, kažu, vrijedi pravilo: kako je vani, tako je i unutra. Ono što vidiš, čuješ ili preko kože osjetiš, izazvat će, bez sumnje, reakciju s druge strane te iste kože.

Ako je vani ugodno, osjećat ćemo se ugodno. Ako je vani neugodno, osjećat ćemo se - neugodno.

Ne znam točno, nitko mi nikad nije rekao, iako je potreba za odgovorom i dalje jaka, kako i zašto se dogodilo da ljudi u sebe unose uvjetno rečeno ugodu, preko uvjetno rečeno opijata.

Zar svijet više nije dovoljno lijep?

Prema mom iskustvu, ljudi se više nego ikad trude da budu lijepi i da se o njima govori lijepo. Više nego ikad se trude da im okoliš bude lijep, te izmislili u tu svrhu čitav niz žanrova, vrsta i grana, za unapređenje i poboljšanje kulture življenja. 

U čemu je stvar?

Odavno sam primijetila da većina ljudi, kad šute, u mojem poimanju svijeta, ne postoji. Njihova prisutnost nije bitno drugačija od prisustva nežive stvari. Ima onih koji su ko grob, i onih koji zuje. 

Možda se oni ljubazno smješkaju, možda namiguju, ili prave grimase, ali... kategorije su dvije: neugodna praznina i neugodan zvuk, ili više titranje. 

Primijetim, smijte se slobodno, vjevericu u parku, skakavca na tankoj travci, prozirnog pauka ili cvrčka. Ljudsko biće, osim ako mi glasom ili dodirom ne da znak da je prisutno, ne. 

Ako poznajete slijepu osobu, nemojte ju dirati, bez upozorenja.
Ako ne dopusti, budite zahvalni.

Nama još uvijek vrijedi: kako vani, tako unutra. Ne biste mogli - u stvari, mogli biste, kad bi se sami sjetili toga - ni zamisliti, koliko se toga preko dodira vidi. 

Budući da ne čitam mimiku lica, ne trudim se namještati je ili kontrolirati na svom. To je, dakle, lice na kojem se sve vidi. 

Ako je prostor neugodan, na mom se licu vidi. Ako njušim prevaru, na tom se licu vidi. Ako vic koji pričate nije smiješan, ne mogu vam lagati. Sve i kad bih htjela. 

"Nauči se kontrolirat!" To nama ne vrijedi. Vaše misli su neobuzdane i divlje, te uskaču u tuđe glave. Naučite se kontroli VI. Vaše unutar je postalo naše vani, bez pitanja. 

Sve ako i jeste na trankvilizerima radi selfkontrole, vaše unutar je naše vani i tu se ništa ne može: nekako znamo da vi znate da je laž. Ako to i nije. 

Navodno su u starini, imućni, bitni ljudi imali po kućnog slijepca, radi bolje perspektive. Ali to sam vidjela samo ko fusnotu, tako da ne mogu navesti točan izvor. 

Svejedno, ideja nije bezveze. Nisu naša braća bila samo kraljevi, proroci i superheroji! 

Oko prema četvrtoj dimenziji... ali o tome možemo poslije.