ima li u vas kiše?

Kad s nekim niste na istoj valnoj duljini, taj neki, ako je glasniji, a tako je uvijek, ima tendenciju da vas proglasi ludim.
Budući da ste sigurni u ono jedno - sto posto ne vidim isto što i ti - ne odustajete od svojeg (zacrtanog) puta, i tad vas se proglašava tvrdoglavom budalom.

Znate ono kad se čujete telefonom s nekim iz daleka: "Kakvo je vrijeme u vas" - a ne kakvo je bilo, ili će tek biti?

- Je l ima kiše u vas? U nas pljušti iz neba iz zemlje.

Sad zamislite da nema telefona. Osoba je kraj vas, i uvjerava vas: kiša kiši, oblaci i magla!

Prvo na što JA pomislim je, gubi vid, a ne kontakt s realnošću.

Iako dopuštam da jedno ima veze s drugim, pod uvjetom da se složimo da živimo u svijetu predatora: pisala sam vam o tome ranije, otprilike kao da ste vi, bez osjetila vida, zarobljeni u istom kavezu s čoporom koji nema nego to jedno osjetilo.

I na osnov tog jednoga kreira i moju realnost.

On grabi i dok grabi čudi se što svi ne grabe. U sebi je sav sretan jer će biti njemu više. Kad nagrabi više, likuje uvjeravajuć se da je zato bolji. A pošto je bolji, svi koji su "gori" su mu zavidni.

Tako mjeri svoj uspjeh. Tako mjeri uspjeh sviju.

Ima li kiše?
Ima.
Ovde di smo mi, kiše dukati, dijamanti i biseri. (figurativno i doslovno)

Ti si lud! Sve to je samo u tvojoj glavi.
Yep. Oči su u glavi.