volja i nevolja

Dobra je stvar, i velika prednost, to sto zarana postanete svjesni da se morate (i mozete) osloniti jedino na sebe.
Pod uvjetom da niste stalno izlozeni komentarima kako je drustvo neosjetljivo i kako vam je njegova pomoc nuzna, sto bi odvelo u apatiju i depresiju. Jer drustvo jest neosjetljivo i za samo sebe, ali ruku srce, oni za vas ne postoje.
(Ne mozete ih vidjeti, a njihova prisutnost nije nista drugacija ni bolja, ni vaznija, od prisutnosti zivotinje, biljke ili stvari. Od kojih svaka ima posebnu vibraciju. I obicno ugodniju.)
Kao sto ne postoje ni zbog vas.

Postojite li vi zbog njih, drugi je par rukava. Nebrojeni su nacini i oblici parazitiranja, i upraznjavaju se bez srama.

Sintagma o slijepcu koji vodi slijepca, bojim se, ne odnosi se na dvoje lisenih ocinjeg vida. Odnosi se na nekog tko se prepusta bezpogovorno. Bez razmisljanja i bez razumijevanja.
Kad se kaze da covjek nije samodostatan, misli se na zivotnu silu, ono sto zovemo Bogom. Nikako na drustvo drugih ljudi.
Da, ovisit cete nekad o pomoci potpunih stranaca, ali po svim mogucim pokazateljima, statistikama i svjedocanstvima, najstrasniji zlocini su oni iz strasti a te pocine oni s kojima ste bliski.
Krivi put ce vam cesce pokazati netko tko vas vidi svaki dan, nego netko tko vas ne zna.
Kad meni netko slatkim glasom kaze "uzmi" ili "prodji slobodno" ili "ajde se pridruzi", provjeravam i sto puta. Kad me jos par glasova krene uvjeravat kako je nesto lijeeeeepo, ili predooooobro, zaobilazim.

Cula sam da je netko rekao da su krda dobar indikator - kud vidis da oni jure, skloni se sa strane.
Vjerujem da je ucio od slijepih :).