mravinjanje

Promatrajuci mrave, vise sam naucila o ljudima, no promatrajuci ljude:

Jedni ce cucati dugo, ne disuci niti izustivsi zvuka.
Drugi ce pratiti kamo idu, a onda im staviti kamen na otvor mravinjaka, ili temeljito razoriti kucu; samo da vide kako je napravljena.
Treci ce se naglas snebivati koliki veliki teret nosi tako mali mrav, te mu nasilu pomagati nosnju.

- A glupog mrava, ja mu idem pomoc, a on se izbezumljuje...

Cetvrti ce se samo cuditi. Iliti "diviti"... kolika je snaga u mrava, uz obaveznu usporedbu s onom u covjeka...

- Ni'ko od ljudi ti ne moze sam nosit tri- cet'ri puta vecu stvar od sebe.

(za tezu ne znam. koliko dizu profesionalni dizaci utega?)

Peti ce zvati prijatelje, a onda ce svima brzo dosaditi. Te ce pronaci sljedecu dosadnu stvar za gnjaviti (se).

🐜

Iz knjiga sam doznala da mravi mogu biti veliki i mali, smedji, bijeli, crni i crveni (kao i vragovi), neki da imaju crvenkaste glave, a neki zuckaste.
U osnovi izgledaju kao nekoliko nepravilnih kuglica, povezanih tankim linijama. Broj nogica varira od ilustracije do ilustracije. Od knjige do knjige. Strucnog rada, do strucnog rada.
Ne znam koja vrsta mravi zivi u ljetnoj kuhinjici, a kakva u nasem vrtu.

👣

Mravinjanje je, pak, izraz za trnce ili srhe u odredjenim dijelovima tijela.
Moze biti ugodno, ako su izazvani ugodnom emocijom ili uzrokovani poznatim i pozeljnim cinom.
Ali uglavnom se misli na neugodne trnce, ono kao kad te prodje smrt. Tisucu sitnih nozica zamarsira preko tebe, jos zive. S ne bas casnim namjerama.

Kazem, vise naucih o ljudima. Ne projiciram na mrave ljudske krivnje.