Mark Twain je rekao: Nikad ništa nemoj naučiti raditi, pa će drugi raditi za (umjesto) tebe.
Sad, recimo, da ne možete raditi, fizički odraditi neke za život nužne stvari, kao što je hodanje, pranje, kuhanje, ili ne dao bog, hranjenje s pripadajućim odlascima na wc. Ako ste ženskoga roda, duhoviti netko će reći:
- Ajde, pa za neku stvar je valjda sposobna!
A muška populacija koja ima slične nedostatke, će možda pozavidjeti. U biti, ne možda, sigurno je, može se čuti i zdrave i snažne muškarce kako naglas i bez srama govore kako je njima u životima teško, kako ženama sve ide na ruku, a sve što trebaju napraviti odnosi se na neznatan napor koji se ulaže u razmicanje koljena.
Opet ću naglasiti, jer nikada nije dovoljno često:
Nije nikakvo herojstvo oženiti invalidnu osobu. Žene su po prirodi, ili bar većina njih jest, slabiji spol. Bolesna žena, je dvostruko ranjivija, kako god da se ta bolest manifestirala. Nekada nemate ništa za učiniti, i ne možete ništa nego vikati, nekada siktati, u većini slučajeva, niti to.
(palo mi je ovo na um, za vrijeme 'proslave' - ne znam kako drugačije to nazvati - dana autistične djece: jedna je majka pričala kako joj zna biti neugodno s djetetom koje nekontrolirano vrišti cijelo vrijeme kad ga izvede u trgovački centar. Meni je čudno, kako to da se ustalilo da su trgovački centri, centri socijalizacije, ako želi dobro sebi i svojem djetetu, zašto ga ne izvede u prirodu? Ne bi imalo kad vrištati. Bilo bi prezauzeto promatranjem čudesa koja se događaju u svijetu.)
Sjećam se Mie, djevojke o kojoj sam pisala nekoliko postova niže, kojoj su se muški susjedi rugali, da, rugali, kad bi vidjeli da ju otac nosi u naručju iz kuće do auta, od auta do kuće, iz sobe do terase, sa terase do sobe.
Bila sam djevojčica i nisu mi bile poznate pastirske šale, ali intuitivno sam znala da nikada neću i ne smijem dopustiti da se to dogodi meni. Iako se događalo.
Zahtijevala sam da me nose, vode, drže za ruku, šapuću upute, isključivo mama ili sestre. Jesam li tako (zato) postala lezbijka? U glavama i gubicama muških susjeda, da.
U stvarnom svijetu, ne.
Može li se takvim nekakvim postati?
- Jadnim izgubljenim djevojkama, zle muškomrzilačke muškarače pune glave o tome kako im muškarci žele zlo.
Jebote, kad smo već kod toga, treba li mi itko puniti glavu? Dosta je jedan jedini pogled u tvom smjeru.
No comments:
Post a Comment