Majka te djevojke je, zato se toga i spominjem, bila jako zamjerila meni, što nisam reagirala na licu mjesta, budući sam i sama osoba "koja je potrebita ozdravljenja".
Roditelji jednog invalidnog mladića, su imali drugačiji pristup, pa su svojega sina, uz pomoć moderne medicine, oslobodili invalidskih kolica, ali ga nisu spasili od podsmijeha okoline.
- Gle, onog klauna, kako hoda! - ljudi pokazuju prstom. I sada u 21. stoljeću.
Da se dogodilo čudo, dogodilo se. Čovjek sada može sam stajati na svojim nogama, bez da ga itko voza.
Da, namjerno sam zla.
Netko ode u Međugorje, netko u Svetoga Duha.
Nekome je dovoljna riječ.
Nekome ni riječ.
No comments:
Post a Comment