bol bez prebola

Iv.9.3 et sq

(kako je meni objašnjen): 

Učenici ga pitaju, i učitelj odgovara: 

- Nije krivica ni na njemu, ni na njegovim roditeljima, već je rođen slijep, da bi se na njemu očitovala božja djela. 

Kad ste samo malo drugačiji od prosjeka, ljudi svašta sebi dozvoljavaju. 

Eto, od davnine, toliko davne da je zapisana u Bibliji, ljudi nastoje ne odskakati, oponašajući izgled i ponašanje koje je netko označio kao poželjno. Bez obzira na cijenu. Ako uzmemo kao činjenicu, da se oponaša vanjski izgled, oponašati mogu samo oni koji gledaju očima. A slijepi ljudi to ne mogu. Oni, po prirodi stvari, rade onako kako osjećaju da moraju, a ne kako vide da rade i svi drugi. 

Sjetite se ovoga prije nego što nekoga proglasite tvrdoglavim. Možda stvarno slabo vidi, ili slabo čuje, a vama se čini da je neposlušan. 

Jest, neposlušan je u odnosu na vas. Ali ne u odnosu na boga u sebi. 

Kao slijepu osobu, često me ljudi sažalijevaju i žale. A kao tvrdoglavu, ogovaraju i izbjegavaju. Mislim se, dobro je, dok god me ne žele namlatiti, jer nekima se znalo događati i to.  

Međutim,

obično se ovaj odlomak, shvaća u odnosu na druge ljude: budući je čovjek društveno biće, budući da nije otok, i budući je čitav svijet, uključujući i slijepe i gluhe ljude, stvoren radi njih. Tom su logikom, i tim su slijedom, oni jedini bogomdani da promatraju, analiziraju, zaključuju i imenuju. Tako su slijepci rođeni zato da se njima pokaže koliko trebaju biti sretni što imaju božji dar vida. Koji bi oni, inače, uzimali zdravo za gotovo.

Budući da su oni sami, kompletne i kao takve, baš-baš dobre osobe, ali budući da sami, ne mogu od svoga vida dati niti dio, pokušavaju iznaći načina da druge poprave i izliječe. 

I u tome je sva tragedija ljudskoga roda. 

Postoji izreka "Medice, cura te ipsum!" 

Još nisam srela ni jednog koji joj razumije značenje. 

(malo dalje, u odlomku koji slijedi, Isus govori: "Vi kažete, mi vidimo, zato vaš grijeh ostaje.")