Ono sto vidimo, tj. ono sto smo sposobni vidjeti fizickim ocima, zapravo je kombinacija memorije i imaginacije. Mozemo vidjeti samo one slike koje vec imamo u sjecanju (obicno se misli na kolektivno sjecanje, a pod kolektivom se ne podrazumijeva citav svijet ili svemir, nego zajednica kojoj pripadamo).
Isto se odnosi i na zamisljanje, naime, mozemo zamisliti ili izmisliti samo bolju (goru) ili poboljsanu (pogorsanu) sliku onoga sto vec drzimo u memoriji.
Primjer koji se navodi je onaj s domorocima koji su mogli vidjeti pomorce koji su dolazili na njihovo kopno, ali ne i brodove na kojima su plovili. Poznavali su, naime, ljudski (ob)lik, ali ne vrstu plovila. Cak ni u toj mjeri da bi ga mogli zamisliti kao nesto bitno, vrijedno postojanja.
Sa svoje strane bi spomenula Slavu Jahvinu iz Knjige proroka Ezekijela, koju je jedini on mogao vidjeti, i opisati vidjeno.
Iz tog razloga je i izumljena rijec za vidioce i vizionare.
To su oni, koji imaju osjetilo extra. Ili intra. Ovisno o tome kojoj skoli pripadate.
Oni, koji vide dalje ili bolje od obicnih, odnosno oni koji su zagledani u sebe.
Jutros sam naisla na smijesni minion-citat, koji kaze: samo ti prevrci ocima, mozda ces jednog dana i pronaci mozak iza njih.
U ovom kontekstu, nije smijesan. Istinit je 😌😁
A sad, svakodnevna...
(jadikovka, dakako)
...
Vec sam imala poseban post o susjedima, koje ne poznajem drugacije, osim kad zalupe vratima ili kad im dijete place, ukratko, 'svi su oni meni isti'.
E pa, jednom mi je neki od njih, na liftu, briznim glasom rekao:
- Mogu li kako pomoc?
Bitno da znate - jer ja znam da vam samo od sebe nece past na pamet - dok mi ne date neki znak da se bas meni obracate, ja ne znam da se bas meni obracate, do tog momenta ste (ne)ugodna prisutnost.
Neugodna, jer ne odzdravljate glasom na pozdrav. Dakle, ja ne znam da li se smijesite, klimate glavom ili masete rukom, ljubazno, prijateljski ili prijeteci.
Ugodna, u rijetkim trenutcima kad ste okupirani necime sto vas opusta, ne obracajuci paznju na mene.
Dakle, ovaj mi iz cista mira i bez razloga nudi nesto. Trgovac! Ili mi zeli nesto prodati, ili me zeli prevariti. Trecega nema.
Rasirim lice u grimasu, koju obicni ljudi zovu osmijehom i pitam:
- Oprostite, a mi se znamo?
- Znan jan vas, hehe.. Vidjan vas cesto, hehehe..
Kakogod sam ja njega instinktivno, ili intuitivno oslikala prevarantom, tako je on mene, damom u nevolji.
Je l vidite na sta ciljam?
Nema to nista s ocima.
Bonus
Lik mene vidi, tj moze vidjeti fizickim ocima, pa misli da me (po)zna.
Ima optimista koji se zanose da vas znaju u dusu, na osnovu robe koju nosite i nacina na koji nakrivite glavu dok pricate... I ne samo da vas znaju, zbog toga vas vole ili vas mrze.
Sama spoznaja o takvoj upotrebi i tumacenju slika koje dolaze do mozga preko vizualnih aparata, daje prostora za ne znati nista o tom
i.e.
Ne vidim te, nema te, ne znam te, ne postojis, bye-bye
😎
(rjecnikim trgovca: ustedit cete sebi jako puno problema)
No comments:
Post a Comment