anemone

 U kršćanskoj klasifikaciji značenja cvijeća, anemone su tagirane kao znakovi boli, bolesti i smrti. Tako nježne i tako lijepe...

Nikada se nisam bojala smrti. Ono što je mene plašilo, bili su ljudi koji su sami sebe tješili, tobože brinući o tome kako ću Ja Podnijeti To nešto što sami nisu mogli razumjeti. Čak ne mislim da je to prava riječ. Vjerujem da se radi o strahu od ništavila, koje je ljepše od padanja u nesvjest. Vjerujem da se radi o strahu gubljenja kontrole, ali više o spoznaji da nikada niti nisu ništa kontrolirali. Zato se zakače za nepokretne osobe i za stvari. Sigurnost da ti to nešto neće moći otrčati u nepovrat. 

Sjećate se onog jezivog filma o milskoj veneri, kad odrasli 'zdravi' muškarac, voljenoj ženi odsjeca ud po ud, ne bi li je zadržao za sebe? E pa to. 

Ipak, ne znam da itko ikome ikada nosi anemone na grobove. Tako nježne i tako lijepe... 

(: Preuzeli smo, i okrenuli naopako, kao i sve što inače u životu vrijedi, Krizanteme, od Kineza :) 

Zašto ovo sada, i zbog čega ovo ovdje? 

Kad sam bila mala, mama mi je često poklanjala anemone, iz čista mira. 

(Čak sada imam kiticu predivnih svilenih cvjetova:) 

I to je jedina stvar za koju se sjećam da nije izazivala zlobu u mojih sestara. 

Sad otkrivam zašto. 

Simbol su 

boli 

bolesti 

smrti. 

Takvom su me, pretpostavljam doživljavale. 

I to je užasna stvar za znati. 

_________________________________

Kada si nekome uzrok boli, tolike da želiš da ga nema, skupa sa tom boli, jedino o čemu misliš jest kako da te stvarno nema. Ne razmišljaš u terminima, fizičkog nestajanja, jer sama sebi ni ovako ni onako ne postojiš. Duh si samo dok postoji druga prisutnost koja te tumači i analizira. Inače je mir. I sve što želiš je taj mir. 

Onda te život prebaci na drugo mjesto. Tamo gdje nitko ne misli da si uzrok boli. 

..i dalje si duh, ne postojiš ni ovako ni onako, osim kad se osvrneš i vidiš da Oni i dalje pate, ali sada zato što te nema... 

Možeš li me pratiti? 

Nije teško ljudima izmisliti razlog za tugu, bol i jad. 

Jedino što čudi je: zar ne bi božja bića kojima je dana svijest o dobru i zlu, pravom i krivom, desnom i lijevom, trebala težiti višem, izabrati dobro, pravo i ravno?