jogijske vježbe za oči

Kako mi je većina znanaca u godinama u kojima počinje slabiti vid - zbog korištenja - to s vremena na vrijeme osjetim potrebu ukazati, iako se trudim ne davati savjete čak ni ako me se to traži, na jogijske vježbe za oči. Znamo mene:

Ne radi ih nitko od njih, ne brinite... Pronađe se način da se pronađu:

- tibetanske,
- taoističke,
- naše korektivne,
- prijateljica od prijateljice mi je rekla...

- A je li, a radiš li ih TI?

Najslađe mi je bilo, kad mi je rođeni (biološki) otac, nakon što je rođena (biološka) majka imala operativni zahvat uklanjanja staračke mrene, rekao:

- Nije to za nju dobro, pa znaš da je ona operirala oko!

- Pa i ja sam...

Ne radi se tu o jogi. 

Bitno da je nešto što nitko drugi ne zna pa ne može provjeravati:

- rade li se dobro,
- rade li dobro, i
- rade li se uopće.

Ljudi k'o ljudi, znamo se, znaju sve. Pogotovo ono o čem' pojma nemaju.

Fakat, fakat, fakat ne razumijem, taj strah od nepoznatog.