izgubljeni identitet

Usnula sam jutros jako uznemirujuc san: nekako sam uspjela zaboraviti gdje sam ostavila mobitel i novcanik te dozivam - punim i jasnim glasom - opisujuci izgled, volumen i tezinu pojedinih predmeta. 

U tom mobitelu je citav moj zivot, svi kontakti, sve sto sam skupljala svih ovih godina, sve zivo i ne zivo sto me cini zivom, odrzava zivom. Bez njega, glava mi je prazna. Posto glavom, uglavnom punim ostale dijelove sebe, sve je pustos i pustinja. 

U tom novcaniku sve je sto ja jesam, isprave i dokumenti koji se jos traze da bi se odredjene vrste vrata mogle otvoriti u trazenim momentima.. 

..bez njih sam propala! 

- Veliki svijetlosmedji s uzorkom leoparda, ali nije leopard zapravo kad bolje pogledate, sare su cvjetovi. Na treci pogled mogli bi se protumaciti i kao svojetlosmedja verzija maskirne uniforme.. molim vas.. 

U toj kameleonskoj naravi dezena koji sam dozivala, izgubila, ali prije toga - izabrala, pronasla sam .. hm? .. trazeno .. 

- Veliki crni sest i po inca stakleni ekran kozna maska aaaargh 

moje Sve! 

U toj neodredjenosti, bi li itko vidio snagu? Ili samo strah. 

Da ga nikad vise necu dobiti natrag. 

Po budjenju, srtefila me jos jedna spoznaja: 

kad se gubi vrijeme na igricama, ono proleti i nikad ga dovoljno. Osjecaj da nesto radite je stvaran, tjera vas da radite jos, jos, jos, vise, istoga toga. 

Kad radite nesto od stvarne koristi, brzo dodje do zasicenja i zudite za tim da ne radite nista. 

Onaj tko mjeri rezultate mora biti osoba iznimnog integriteta, inace ce reci da je posao ovog koji dangubi, vrjedniji, jer se vidno vise znoji. 

Ako ne naidjete nikada na takvoga sudca, jedini spas vam je vase tijelo i vas um, koji ce vam dati znak ugodnom ili neugodnom senzacijom nakon obavljenog posla. 

A za to je bitno da nemate identitet. Uvjerenje. Ni predznanje. 

Ako me mozete razumjeti. 

Meni se to pocelo dogadjati tek kad sam pocela prihvacati da sam to sto nitko nikad sebi pozelio ne bi - kripl. 

prijatelji životinja

Nije moja izmišljotina da ljudi vole životinje zato što životinje ne govore, ali vibriraju životom na način koji umiruje. 

Ne svi ljudi, i ne sve životinje. Ipak. 

Ljudi koji sebe drže dobrima. I koje će društvo takvima percipirati. Životinje koje su pripitomljene do neraspoznavanja ili koje su smrtno ranjene.

Dobri ljudi vole i zemlju. Te brinu o klimatskim promjenama i galamom osvješćuju ljude koji ne znaju da, kad im je hladno da im može biti još hladnije. A kad je toplo da će biti prevruće.

Zemlja također ne priča ljudskim jezicima, a vibracije se daju osjetiti tek kad se odluči stresti na način koji ruši zidove, ograde i ograničenja. Tada to zovemo prirodnom katastrofom. 

Ima, naravno, ljudi koji vole ljude, koje zovemo posebnima, i tu se više ne može znati, koji od ovih imaju zaista i posebne potrebe: 

je li potreba za hranom, pićem, odjećom, čarapama, vodom i sapunom - posebna? 

Ili je potreba za isticanjem kako nekome to možemo dati, obična i svakodnevna? 

Dobar si, dobar si prijatelju moj, sve dok te netko gleda. I dok imaš nekog tko će te tapšati po ramenu. 

Ponekad se pitam, da ona izmrcvarena mačka progovori ljudskim jezikom, ili onaj pas koji to više nije, čak onaj gušter iz terarija, bi li to bilo umiljato nešto, ili buka i galama, kako to čini zemlja zemljotresima. 

poznati strah

Sad vec skoro sat ima, da zurim u oblake.  

Nebo ne zna 'blizu - daleko', 'usko - široko', 'moje - tvoje, ni 'tamo se!' 

Predivno plavo, k'o put mog hindu boga. Knjižnica Akaša. Sadrži sve. I dobro i loše. Svu tvoju muziku. I sve naše razgovore. 

Nije li patetična radnja, sve to pokušavati strpati u džep? Pokušavati, ne uspijevati. 

Kakvog su okusa? Smrde li na noge? 

Držim ovih par linija u draftu, jos od otvorenja: 

Zamisli da si horror svom objedu? To što jesi, poznati je strah: 

nema se izlazatrčim uz stepeniceniz stepenice, da bi bila 

požderana. 

Meni horror, tebi igra, vesela galama. Dok god si u prednosti. Dok god misliš da imaš kontrolu. 

Nemaš. 

Drug teoretičar je, prije neki dan objavio fotografiju s prosvjeda, koju je glas iz aplikacije opisao kao 

"dvoje mladih, mladić, djevojka, u nepristojnom zagrljaju, natpis: OVO SMO MOGLI BITI MI, ALI TI VJERUJEŠ STOŽERU" 

Fakat, nekom treba sto godina učenja, a da opet ne shvati ništa: Ne vjeruje ona stožeru, nego ne vjeruje ona tebi! Stožer je veća sila iza koje se može sklonit'! Kapiraš! 

Ne! - znači NE!, ZNAČI NE!! 

 Tvojih "5 minuta sreće za pamćenje, zbog kojih možeš izdržati dan", meni je mirenje s činjenicom da se nema kuda. Na pet minuta?.. čitav plošni život na koji bi bila osuđena.. 

Nije zemlja ravna ploha. 

Prilika za novo? Profuckana. 

Robert Burton, Anatomija melankolije 2.4.1.1.

Netko je rekao da liječnici ubiju isto onoliko ljudi, koliko ih spase, ali tko zna Quot Themison aegros autumno occiderit uno? Koliko ubojstava počine godišnje, quibus impune licet hominem occidere, jer im je dozvoljeno da nekažnjeno ubijaju ljude, i čak bivaju nagrađeni za to. Postoji poslovica da svaki liječnik, mora imati i svoje groblje. 

Mnogi ljudi koji su se razboljeli, na sreću su uspjeli izbjeći nadzor liječnika, onda kad ih je on sam napustio, i ostavio da Bog i priroda riješe stvar: kao što je Plinije Stariji rekao, svaka je boljka ili izlječiva, ili neizlječiva, čovjek se ili oporavi, ili umre. U prvom i u drugom slučaju, ljekarništvo je nepotrebno. Ako je boljka smrtonosna - neće se moći izliječiti. Ako pak nije, tijelo se samo pobrine da izbaci ono što mu smeta. 

Ne, nije to nikakvo umijeće, niti zaslužuje ime prirodne znanosti, kao što Pet. And. Canonherius, koji je i sam veliki učenjak, i iz tog istog plemena, objasnio u 16 točaka: to je trgovina, i varalice rade da zarade. Juridicis, medicis, fisco, fas vivere rapto: to je pokvarena trgovina, a ne umijeće, vještina, ni profesija; sve je zlo i naopako, neprilično i nesigurno; i sve u svemu više je od toga štete nego koristi.  

Sam je vrag bio izumitelj toga: Inventum est medicina meum - rekao je Apolon. A tko je bio Apolon, nego vrag. 

Stari su Grci iz toga napravili umijeće, potpuno zaluđeni Apolonom i njegovim proročištima, prorocima i svećenicima. Ako je vjerovati Varonu, Pliniju, Columelli, najveći dio njihovih čarolija izišao je baš iz Apolonova kulta. Njegov sin Eskulap, kojem su dignuti mnogi hramovi, izliječio je mnogo poznatih ljudi, ali činio je to pomoću čaranja, vradžbina i uz pomoć nevidljivih duhova. 

_______________________________________

Izvor: 

 https://sententiaeantiquae.com/2020/10/11/apollo-the-devil-medicine-murder-2/

marin

 Tek kad je Brian Green, na primjeru mrava objasnio cinjenicu 11-te, 12-te, n-te dimenzije, shvatila sam sto znaci fizicko tijelo. 

Dakle, 

obicno crijevo za zalijevanje travnate povrsine, koje je nama glatko, tanko i uopce zanemariva postojanja, malom mravu moze biti nepremostiva prepreka, ili pak prava avantura. Ako jos ima na sebi, kakvu leziju ili krastu, malom mravu to mogu biti one okomite linije na povrsini pravca, kvadra, kuba.. kojima objasnjavamo sirinu, visinu, dubinu .. 

Cetvrta bi bilaaa.. mislim da za tu jos nije smisljeno ime. 

Sad zamislite da vas je Bog zamislio slicnim sebi: da hodite kroz neimenovane dimenzije svijeta, bezimene svjetove sebe: 

U fizickom biste svijetu morali biti nepokretan. 

Sad zamislite da vam nisu dobro izabrani roditelji, ili da ih je naknadno preobratilo drustvo: oni bi bili jako nesretni sto niste poput svih ostalih i previdjeli bi da ste bogunalik. 

Tako sam Ja vidjela tog djecaka i stravicnu bol kojoj su ga, u ime ljubavi, izlozili. Hiljadu operacija, presadjivanja, presavijanja i traumaticnih tretmana, da bi, po prirodi stvari, miran djecak, mogao samo urlati u nemoci. 

Iz svjetova, brojem 114+, u ovaj od jedva tri.. 

Jer, gdje ste vi, molim vas lijepo, i u koga, vidjeli dubinu? 

Visinu? 

Ajd' sirinu.. 

Tockograd. 

suzana u lavskoj jami

Ovo je prica iz skolskih klupa, koje sam se sjetila nakon sto se kolegica pozalila na ponasanje danasnje omladine, zakljucivsi zalopojku sa: 

- Treba to lomit, lomit bez milosti, dok se ne izravna. 

A sta ako ih dobijete vec slomljene? 

💔

Prijateljica iz klupe, iz onih zivotnih razdoblja kad sam mogla sjediti u njima, i ja smo uvijek, iz svega, imale iste ocjene, iako su meni bolje isli prirodni predmeti, a njoj drustvene aktivnosti*. 

Iste pletenice, iste biljeznice, lektire, i iste simpatije, interese, glazbene ukuse.. 

Ali na zakljucivanjima ocjena, nastavnice su njoj lakse zaokruzivale petice, jer je tu, i jer je prisutna i jer je borac!, no meni, koja samo sjedi poput princeze koja misli da samim svojim postojanjem peticu zasluzuje. 

(Nikad nisam razmisljala o ocjenama na taj nacin. Cak ni kad sam sama postala nastavnicom.)

I sad, dok ovo tipkam, dovodim u svijest da me cinjenica da sam na svijet dosla slomljena tijela, spasila od toga da mi se silom (prilike) lomi i duh. 

Ono sto su moje nastavnice shvacale kao oholost, bila je zapravo nemoc. 

Ono sto su moje nastavnice nagradjivale kao da je kakva vrlina, zapravo je bilo ulizivanje. 

Sacuvaj nas boze takvih idola. 

____________________ 

*nakon srednje ona je upisala prirodoslovni faks, a ja drustveno-humanisticki. ona svoje skolovanje nije dovrsila (ali zato i je izmisljeno formalno cjelozivotno), pod izlikom ljubavi koja je pukla nakon tri godine. ona, za razliku od mene, izgleda kao da puca od zdravlja. cijelih onih pet minuta koliko je prirodno i ocekivano da se izdrzi pogled zainteresirane drustvene zajednice. 

sama, i dalje mislim da je metoda kralja Davida kad su ga ulovili u polju koje nije njegovo, u kontekstu drustvenih izigravanja, jedino rjesenje. 

svat ko i nitko v

- Vidi te kakva si.. ni'ko te nece volit kad si takva kakva si ..

Ovo se sikce, ne vice se. Namjera je da ga jedina ti cujes. 

Ljudi koji gledaju, vide tebe namrstenu, vide njega nasmijesena. 

Ljudima koji slusaju, naknadno ce objasniti kako ga sramotis, ali da te on svejedno voli. Jedini on. 

Od toga je sacinjena njegova velicina. 

- Ni'ko te ne voli. Svak te se kloni. 

(neki si mogu priustiti veliki auto, rekla bi teta V., a neki se nadaju da ce im ga bog kupit) 

(ou lord vont ju baj miii.. ) 

___________ 

Internet je prepun savjetima, kako se oduprijeti toksicnome svijetu; ili su svi detoksicni, ili crome bas cilja Mene? Ako i jedno od dvoje, zasto nismo izlijeceni? Razvili imunitet? Osvijestili izvor negativnosti? Jos u nekom, sem u sebi? 

Brojim slogove 

Slazem u nerazumljive blokove 

Ni zvuk, ko ni slika ne znace nista 

Kakokome i 

Kakoko. 

Pa ono kad kazu da snaga klade valja, ali um da caruje! 

(um je los gospodar. u svako doba radije biram sirovu silu!)