U tom mobitelu je citav moj zivot, svi kontakti, sve sto sam skupljala svih ovih godina, sve zivo i ne zivo sto me cini zivom, odrzava zivom. Bez njega, glava mi je prazna. Posto glavom, uglavnom punim ostale dijelove sebe, sve je pustos i pustinja.
U tom novcaniku sve je sto ja jesam, isprave i dokumenti koji se jos traze da bi se odredjene vrste vrata mogle otvoriti u trazenim momentima..
..bez njih sam propala!
- Veliki svijetlosmedji s uzorkom leoparda, ali nije leopard zapravo kad bolje pogledate, sare su cvjetovi. Na treci pogled mogli bi se protumaciti i kao svojetlosmedja verzija maskirne uniforme.. molim vas..
U toj kameleonskoj naravi dezena koji sam dozivala, izgubila, ali prije toga - izabrala, pronasla sam .. hm? .. trazeno ..
- Veliki crni sest i po inca stakleni ekran kozna maska aaaargh
moje Sve!
U toj neodredjenosti, bi li itko vidio snagu? Ili samo strah.
Da ga nikad vise necu dobiti natrag.
Po budjenju, srtefila me jos jedna spoznaja:
kad se gubi vrijeme na igricama, ono proleti i nikad ga dovoljno. Osjecaj da nesto radite je stvaran, tjera vas da radite jos, jos, jos, vise, istoga toga.
Kad radite nesto od stvarne koristi, brzo dodje do zasicenja i zudite za tim da ne radite nista.
Onaj tko mjeri rezultate mora biti osoba iznimnog integriteta, inace ce reci da je posao ovog koji dangubi, vrjedniji, jer se vidno vise znoji.
Ako ne naidjete nikada na takvoga sudca, jedini spas vam je vase tijelo i vas um, koji ce vam dati znak ugodnom ili neugodnom senzacijom nakon obavljenog posla.
A za to je bitno da nemate identitet. Uvjerenje. Ni predznanje.
Ako me mozete razumjeti.
Meni se to pocelo dogadjati tek kad sam pocela prihvacati da sam to sto nitko nikad sebi pozelio ne bi - kripl.
No comments:
Post a Comment