Volim ova prelazna doba; kad je u 24, 12 sati tame i 12 sati svjetla.
Izracunali su pametni ljudi, tocno u sekund. (Pametni, ili dokoni? Ostaje cinjenica, da ce covjek sebe zaposliti bilo cime, samo da ne bi ostao sam sa svojim bogom. Bogom ili demonom? Rijeci su te koje ce od bilo cega uciniti razliku. Pa zasto da ih onda prepustimo same sebi? Hajdemo na uvjeravanje! E, to je ideja... koja je zahvatila citav 'misleci' svijet... )
Imali smo prije neki dan, Dan srece, pa Dan suma, Dan voda, Prvi dan proljeca, astronomski i skolski, Dan osoba s Down sindromom, i onih koji boluju od rijetkih bolesti...
Slusala sam na radiju, srceparajuca iskustva nesretnih majki, kojima su vec u rodilistima govorili:
- Vidite sta ste dobili! Ono nece moci ici u skolu, nece moci raditi, zaradjivati za zivot... Ali, nasrecu, ono to nece ni znati...
Slusala sam na radiju, suosjecajne glasove kako tumace kako to ne mora biti istina, kako ta jadna djeca sve to mogu, ako se drustvo senzibilizira dovoljno da im pomogne...
Nisam cula nikog tko bi rekao:
- Radujte se, dobili ste cist zivot, cistu dusu, cistu svijest, koju drustvo kakvo jest, ne mora iskvariti...
Nema takve hrabrosti, nema tog duha, niti medju onima koji se duhom profesionalno bave.
Skupili su se u grupu, nazvali se cuvarima andjela na zemlji, i prosjace. Paznju.
Gledajte nas... Vidite nas... Primijetite nas...
Mi znamo sto nam nedostaje, a vi tek trebate pogledati sebe.
Pronasli smo nekog kome je losije nego nama, pomazuci njima, mi se osjecamo bolje.
:'(
Molim vas, molim vas, molim vas, prestanite nam pomagati.
Pomozite sebi.
Pomazuci sebi, mijenjate svijet. Cinite razliku. Ako ne znate o sebi nista, zasto zaboga mislite da mozete znati ista o meni. Samo me prisiljavate da ponavljam vase greske. A to je nasilje uzasnije, jer se ne mogu braniti.
Osim placem. Koji ce svatko protumaciti kako mu drago.
- Boze moj, boze moj, sta sam ja ono rodila.
Tocno to sto si zasluzila: to je dijete tvoja karta za novi pocetak, prilika da, brinuci o njemu, pogledas U sebe. I da ne cinis iste greske, koje su cinile zene prije tebe. Koje su drilale djecu za 'zivot', umjesto da su dopustale Zivotu u njemu da se sam odmota.
A svi govorimo kako je svaki zivot dragocjen... To o cemu pricate, pa nije to Zivot!
:'(
Volim, velim opet, ova prelazna razdoblja, kad se cini, na trenutak, da je balans moguc, ravnoteza stvarna. Crno i bijelo u jednakom omjeru. Pa, kako vani - tako i unutra.
Da nade ima...
:)
Nikad ne znam kad se zezas, a kad si ozbiljna..
ReplyDeleteProljetna ravnodnevnica obecaje svjetlo :)
umorna sam, Janci, a od umora se poglupi - i to ti je
Delete