želiš li plesati u discu, anđele

 Ha? Bi li htjela? Pa se sve vrti oko tebe, a ti raširiš ruke i vrtiš se, vrtiš se, vrtiššššš. Što misliš? Hoćemo li? 

Daaaa aa a 

I stvar je riješena, prostor je osiguran, di džej spreman, mama i tata pomalo zabrinuti, ali bit će i oni, na kraju, sretni... 

Znate li o čemu govorim? 

Na isti način nas trgovci nagovore da kupimo određeni proizvod, na isti nas način političari uvjere da trebamo glasati za njihovu partiju, na isti način ste bila prisiljena na bilo kakav oblik "dobrovoljnog ropstva"... 

Znate li o čemu govorim? 

Ako ne budete zadovoljni robom koju kupite, postojat će opcija da istu vratite ili zamjenite. Kad shvatite da su sve partije iste, uvijek se možete uključiti u neku (pa neka se i za vas glasa), ili isključiti iz svega. Kada ropstvo prestane biti dobrovoljno, možete se tužiti, ili tražiti kakav način bijega. 

Ali kad ne znate što vas to tako jako tišti, jer svi su oko vas i za vas i zbog vas med medeni, a jedina ste vi osa koja zuji i prijeti da ubode, što tad? 

Bilo je, prije neki dan održano predavanje o važnosti osobnih asistenata u životu osoba s posebnim potrebama, s naglaskom na društvenom segmentu. Inkluzivnost, integracija, prihvaćanje neprihvatljivoga... I sad se mislim, kako je sve to naopako postavljeno, toliko naopako da ni sami invalidi ne znaju što trebaju, što im nedostaje i zbog čega uopće žele biti dio nečega što ih je na prvom mjestu označivši kao 'drugačije' proglasilo manje vrijednima pa odbacilo. 

A sve je toliko jednostavno, da ne može biti jednostavnije: 

Kad su zadovoljene osnovne potrebe, za hranom, radom i odmorom, ne treba vam nikakva budala koja će vam govoriti koliko vam je sve to dobro i korisno bilo, pa da vas povrh toga još i "zabavlja". Zabava s budalama obično znači gnjavažu, za obje strane. Vi se ne možete vrtiti u discu, a ona će biti tužna jer joj se trud neće isplatiti. 

- Ali, ali, ali alialiali, ja ja ja sam je pitala i ona je rekla Da Želi! 

Ma daj molim te. 

To je točno ona priča Vesne Krmpotić o žabama i o drljači. 

Može li se poželjeti nešto o čemu ništa ne znaš? Može. Poglej samo s kakvim nam trgovci uspjehom prodaju stvari koje nam ne trebaju, i vidi kako nas političari u sve manjim vremenskim razmacima na isti način hvataju na emocije, a onda pogledaj za što si mislila da se udaješ, a u kakvu kuću se vraćaš svaki dan poslije posla. 

Razlika je u tome, što ti nećeš priznati svoje vlastite pogreške, a anđeli točno znaju što im se ne sviđa, ali ne znaju to reći. Pa vi griješite za njih i u njihovo ime. Ponavljate stalno iste gluposti, ali s tuđim tijelima. Tijelima koja će bespomoćno i bez pogovora ostati točno ondje gdje ste ih ostavili. 

Ali sada, 

bez ičega unutra.