intelektualne teškoće

Susjedima je pobjegao pas i nastala je panika: 

- Ne tamo, ne! Ovamo! Ovamo! Ma vidi ga! 

Razumije li pas hrvatski? To nije pametno reći na glas, niti u šali. Mogli bi vas proglasiti glupim. Ili gore, provokatorom. 

- Ne, ne, ne smiješ dole, ovamo, ovako, vidi! 

Nešto mu pokazuju? 

Kad pas "krene" nekamo, nešto vam želi pokazati, to je njegov način, ali... 

Ali susjeda je počela prodorno i isprekidano vriskati: 

- A-a-a-a, ne-ne-a-a- 

Cika i vriska su dozvale muški glas, koji je po svoj prilici potrčao, zgrabio psica pa prosiktao: 

- Čujes li ti, jebem ti mater! 

Kolokvijalni izraz "pas - mater", je upravo dozivio neocekivan obrat. 

😳 

A na izraz iz naslova ovog posta, podsjetile su me paraolimpijske, koje su neki dan otvorene u Tokiju: "takmičenje osoba s tjelesnim, intelektualnim i senzornim poteškoćama". 

I sad ne mogu da ne upitam: a koje bi to, molim vas bile "intelektualne", i kako je to mjerljivo? 

Tipa, da od slijepe osobe očekujete da dobro igra ping-pong, jer joj oči same tako skaču? 

 Ili da očekujete da vam pas odgovori: 

- Hvala, također.