prava pustolovina

U životu možemo igrati na sigurno, ili se možemo upustiti u pustolovinu. Pustolovina znači da ne znamo uvijek gdje ćemo staviti nogu. Pustolovina znači opasnost. Ako ne postoji opasnost, ako je sve unaprijed zadano i znano, tada to nije pustolovina. Pustolovina znači, odvažiti se i učiniti nešto što nam nije poznato. Ako nam je sve poznato, tada je to samo obična aktivnost. 

Pustolovina ne znači da morate izaći vani i osvojiti svijet. Popeti se na Mount Everest, može izgledati kao velika stvar, ali nekakva neuobičajena aktivnost ili dokazivanje, nisu pustolovina.

Najveća od svih pustolovina je kad se predamo onome što ne poznajemo. Kad napustimo svoje predrasude, sviđanja i nesviđanja, naše i vaše, i kad se predamo onome što je izvan toga. 

A to možemo zatvorenih očiju. 

I nitko vam to ne može oduzeti. Bilo da radite u uredu od devet do pet, ili da se penjete na planinu, ili vozite motocikl, ili da letite, bitno je da se rastegnete preko svojih granica. Ako prijeđete, svaki dan, po jednu granicu, ovisno o tome koliko ste ih sebi natovarili u ovom životu, ako svaki dan nadiđete jednu, jednog dana ćete biti slobodni. To se mora dogoditi! 

Nije važno kojom se aktivnošću bavite, bitno je da napravite više nego zadnji put, bilo da se radi o tjelesnoj aktivnosti, mentalnoj ili emocionalnoj, tek tada radite u 'pustolovnom modu', na način pustolova. 

Nemojte miješati pustolovinu, s nečime što vas uzbuđuje. Mnogi su ljudi bili uzbuđeni kad su dobili posao, pa im je svejedno postao dosadan. Ili kad odu na neko novo mjesto, nakon malo vremena, dosadi im sve. Stvar je u tome što se stalno rade isto. Ponavljanje čini stvari dosadnima. 

Ali kad gurneš granicu, tih ponavljanja, malo dalje, i najbeznačajnija aktivost, može postati pustolovna. Bilo da se radi o vašem tijelu, umu ili srcu. 

Kad sam bio maleni dječak, intrigiralo me, zbog čega, ako vidim stablo, ne mogu vidjeti i ono što je iza njega. Ili kad bih gledao svoj prst, zbog čega ne mogu vidjeti i njegovu drugu stranu.

Tada nisam znao sve one teorije, o svjetlosti koja se reflektira o objekte tako da možemo vidjeti, samo me zanimalo, mogu li na neki način prebaciti oči. No, moje očne jabučice nisu mene slušale, pa sam na koncu shvatio da je više od pedest posto onoga što zaista vidimo, u našem vlastitom umu. Um je taj koji vidi, a ne oči. Oči na neki način unesu sliku, ali proces gledanja se odvija unutra. Ako promijenim proces, tada mogu vidjeti najmanje pedeset posto onoga što ne mogu vidjeti fizičkim očima. Tome sam davao pažnju, i to je postala za mene velika pustolovina. Samo sjediti i zuriti u stvari. 

Netko tko me gledao izvana, mogao je pomisliti da radim nešto vrlo dosadno ili ništa. Ali, u stvari sam se naprezao preko svojih tjelesnih ograničenja, i zbog toga je to bila pustolovina. 

Na neki način, to je to što radimo u jogi. Svaki se dan malo rastežemo, svaki dan malo više i više, i u tom se procesu događa nešto zaista uzbudljivo, veliko i važno. 

Izvor: 

https://isha.sadhguru.org/in/en/wisdom/article/how-to-live-life-of-adventure