tijelo boli

Postoje vidljivi i nevidljivi invaliditeti, tjelesni, kao i oni koji nisu vezani na fizičko tijelo. 

Što ne znači da su jedni gori, ili manje vrijedni nego drugi, ili recite to kako već hoćete, ili možete. 

Stvar je u tome, što su prvi, za razliku od drugih, mjerljiviji, između sličnih, "pošteno i fer mjerljivi" ne postoji. 

Malo koja će vas komisija ozbiljno shvatiti ako krenete tražiti neka svoja ljudska i invalidska prava, na temelju psiho-dijagnoze. Osim naravno ako niste bivši vojnik, pa prijeti realna opasnost da ćete zaista baciti tu bombu koju ste sačuvali jos od prošlog rata. 

Mjerilo je, dakle, šteta koja prijeti od vas, široj zajednici. Mala je, i nikakva vjerojatnost da će osoba s tjelesnim oštećenjem nekoga napasti. Možda ce imati želju, ali jedino što će stvarno moći, to je glasno vikanje. (Osim ako se oštećenje ne odnosi na glasnice.) Ali neće niti to. 

Rijetki se odlučuju na vikanje čak i onda kada bi trebali vikat U PomoĆ!. 

Naučili smo, naime, da je pametnije ne privlačiti pažnju na sebe. Učiniti sam, ono što možeš učiniti sam. I obično je to dovoljno. Za neke pojmove puno. I previše. A da nije teško, jest. Da ne bi moglo biti lakše, bi. 

- E pa šta! Šta sad s time 'oćeš reć'? 

Ništa. Samo kazem, da neke stvari ne mogu napravit, jer ih ne mogu vidjet. 

- I šta! Šta onda! 

Nista. Ako ne vidim, ne postoje. Ako ne mogu, ne treba mi. 

- Šta s' sad praviš pametna

 Ne pravim se. 

- A jel' ti s' ne pravis, ti s' napravljena. AHa hahaha 

Pozadinska priča (ona koja se ne govori u lice) se nastavlja u psiho-etiketiranjima: luda, bolesna, jadna, umišljena, glupa glupača bijedna. 

I sad, 

mene bole moji ožiljci, kad i kako već ožiljci bole: kad zapuše jugo, kad preopteretim bolje oko, kad zaboravim vježbe za taj dan... Ali, nasreću, svemu se može doskočiti. 

I, nasreću, kad bole, bole samo mene. 

Tu bol, sve i kad bi htjela, ne mogu širiti na druge. Razumijete? 

Buduci, da nas je manje ovakvih, a više onakvih drugih - koji traže, prave i izmišljaju probleme - lakše je njih pustiti van, a nas zadržati unutra. 

Nevolja je u tome, što oni misleći da vladaju svijetom, mjere sve po samima sebi i rade samo štetu.