anđeli

Naišla sam, nedavno, na vrlo ozbiljne radove koji se bave prikazima biblijskih anđela: autori, dakle, vrlo ozbiljno, tvrde da biblijski anđeli nisu slatka bucmasta djeca sa krilima sličnim onima u labudova, nego da su, baš suprotno prilično zastrašujuća bića. 

Kako se penju po hijerarhiji, tako imaju više lica, i više očiju. 

I to je razlog zbog čega i pišem ovaj post. Zanimljivo je kako ljudi, koji misle da su njihove fizičke oči sposobne vidjeti sve što postoji, vide bića koja bi po prirodi stvari, evolucijski bila iznad njih. 

Rečeni anđeo je prikazan kao kolo od bicikle, a na svakoj žbici, po jedno oko! Koje bi se trebalo okretati i vrtjeti na sve strane tako da sve strane svijeta može obuhvatiti pogledima. 

Tužno je to. 

Za sjetiti se da se radi o svjetlosnim točkicama, treba imati drukčija iskustva i ni malo mašte.

/watch?

pritisak na oči

Akupresura je metoda liječenja, ili bolje rečeno, olakšavanja života, koja koristi dodir:

Pritiskom na određene točke lica ili tijela, možete poboljšati vid. 

Master Mu Yuchun kaže da ćete, nakon nje, sigurno vidjeti nove boje, da ćete vidjeti sve na drugačiji način: 

šetnja

Prava je sreća što ljudi novog milenija nemaju drugih uspomena iz djetinjstva osim onih televizijskih, tako se čini da se znamo oduvijek i da smo srodne duše i da smo skoro obitelj. 

No ja sjećanja na djetinjske šetnje u prirodi, čuvam poput dragocjenosti.  

Bili su to izleti sa djedom i bakom. Oni su znali lijepo šutjeti, bili su rijetko pristojni ljudi. Od njih sam naučila sve što je vrijedno znati o životu i svijetu. Zbog njih sam ovo što jesam sada. 

Razlog zbog kojeg naglašavam sjećanja na te djetinjske šetnje, je taj što, naravno, postoje i ove odrasle, za uspoređivanja: 

Odrasli, naime, misle da je pametno sve, ali sve, pomno isplanirati, pa to ispadne nekako ovako: 

- Sad idemo na greben. Krasno je to mjesto, pogled, predivan. 

Znate da jest. Bili ste već tamo, kao dijete, s obitelji. Mjesto jest krasno, pogled jest predivan. 

- Mmmmm, vidi, poglej ... ajme ajm ajm ajmmmme, vidi oneeee aaaa 

- Šta si takva, ništa ti ne valja, stalno si ozbiljna, stalno si ljuta. 

- ?? 

Za pretpostaviti je da se radi o izrazu lica koji ne odgovara onome filmskom. 

- Okej, sad ću ti pokazat nešto predivno ... idemo u tiflo park, tamo su ljudi sve prilagodili, sve sve sve, imaš natpise na engleskom i na brajici ... 

A jebemtisve! 

Ja ne mogu vidjeti očima, a ti ne možeš nego očima, pa si ti mene zbio u karantenu. :p

live

Dobri ljudi su digli viku oko duge: 

- Duga, bogati, duga, al ne znas sta je duga, nis nikad vidla dugu 

Zgrabila sam mobitel i evo 

- Da nis ti malo glupa, a 

- Ma pusti, jadna je 

Ma pusti, tako isto i ja mislim da su svi slijepi. 

Prijatelju, to je tvoj zivot. 

o pomrčini i o praznovjerju

Dan nije samo sunčeva svjetlost. Noć nije samo odsutnost sunčeve svjetlosti. Kad zatvorite oči po danu, također je mrak. Ali je to drugačiji mrak. Dan i noć su drugačiji. Svaki crv, svaki insekt, svako stvorenje će vam reći isto to. 

Tako je i sa pomrčinama, sunca ili mjeseca. Nešto je drugačije, nešto se mijenja ... 

Sad samo to primijenite, ako možete, na osobu koja je slijepa. Koliko puta sam ovdje ponovila: nije to mrak, nije to tama, nije to ništavilo .. drugačije je :)

šira slika

U ovom videu Sadhguru govori o tri stupnja u procesu evolucije, o poziciji psa, ptice i ... zzzz

Swana, pas je sav u preživljavanju, Kaka, ptica je na distanci pa ima bolji pregled u stanje stvari, Naga je ... u drugom videu :)

Pisala sam već o tome, na svoj način:

Nemojte miješati pametovanje sa inteligencijom, pogledajte video! 

vrhunci

U davna se vremena vjerovalo da bogovi žive na vrhovima planina, jer se nitko od ljudi nikada nije bio popeo do tamo. Putevi su bili neprohodni, teški, strmi ili kliski, a dočim bi netko, na provjerenom terenu pokazao vještinu, putevi bi postajali i magleni i magloviti, obitavališta i staništa opasnih stvorenja koja samo čekaju i vrebaju na putnike namjernike. 

Ljudi su izumili avione i rakete da bi mogli putovati u nebesa, samo zato što im se govorilo da je na nebesima sam gospodin bog, vjerujem, ne zato da ga pitaju da popravi učinjene greške, nego da bi dokazali da oni koji govore u njegovo ime - lažu. 

I to je povijest svijeta: 

prirodna ili prirođena težnja za znanjem, postala je težnja za osvajanjem teritorija i njinih stanovnika... vječno "imati ili biti". 

A može li kukavica osvojiti ono što će se braniti? 

Tako i ovdje: 

- Bio sam Ja na Olimpu ili na Himalaji. I vidio sam Boga, samog. Ne, ne, ne možeš ga ti vidjeti, tebe neće primiti, samo mene, samo odabrane, ti nemaš oči za to. 

Kad izazvani ipak dokaže da može, granice se pomiču: 

- Ja sam uzletio do nebesa i vidio kola svetog Ilije. Ne, ne, ne možeš ti to... 

Je li bogu stalo? Zna li za to? Ma nije njega briga, kao što ni dijete koje promatra glistu poslije kiše kako se uvlači i izvlači u kolutovima sama u svoje tijelo. 

Osvojili smo Mjesec, Mars, Mount Everest! Znaju li oni? Je li ih briga? 

Osvojili smo Afriku, Antarktiku i Amazonu. Znaju li oni? Je li njih briga? 

Odlučiš, isplaniraš, odeš, zabodeš zastavicu, da i što sad? 

Zauzmeš, uništiš i još se hvališ. 

Nije li to vrhunac gluposti? 

A isto radiš i s ljudima: Tebe zlostavlja šef, ti zlostavljaš ženu, žena će zlostaviti dijete, a svi zajedno nekog invalida, znam o čemu govorim, vidjela sam do sad tisuću puta: 

- Ne znaš ti što ti on može, nije ti se sa tim igrat'! 

Čestitam, pobijedili ste opasnog nepoznatog neprijatelja, a da on to nije ni bio ni znao. 

mnogookost (3)

 

sidimo na štekatu

Znate onu pjesmu Miše Kovača koja je postala skoro navijačka? Dalmacija u mom oku. 

Nju vezujem za period kad sam počela shvaćati koliko je moje fizičko postojanje krhko. Ovako se to točno zbilo: 

Sjedila sam s mamom i sestrom na terasi hotela u kojem smo ljetovale, sređene, preplanule i namazane, svaka sa svojom čašom i slamkom, velikim naočalama i sandalama na vezanje. Život je lijep. Odjednom sam osjetila maminu uznemirenost; ispod na stazici je posrnuo neki čovjek, možda je zapeo za nešto, a možda je i inače bio nesigurna hoda, ali brzo se otresao i odšepesao dalje. 

- Tajo, tajo - povikalo je neko dijete - vidi onog redikula kako oda. 

Tajo se glasno i usiljeno nasmijao: 

- Nije to sine redikul, nego je jadan bolestan. Nesmiš tako. 

- Bolestan - nastavilo je dijete istim tonom - Može nas sve zarazit ... Ajmo ga! 

Kad je počela kovid-19 pandemija, Dalmatinci su bili skoro lovili Kineze, Japance i Koreance koji su ljetovali dolje. Lovili, kako bi se lovila divljač. "Eno jednog! Ajmo ga! Drž ga!" Ubij, zakolji, oderi stoku. 

Je li to nekim ljudima u genima, je li to stvar geografije, evolucije ili ...? 

Molim vas nemojte shvatiti ovu objavu kao ksenofobno mrzilačku, iako strah jest u igri.