iz učenja tradicije vidovnjaka (1)

 Učenje tradicije vidovnjaka, zasniva se na činjenici da je univerzum dvostruk. 

On je sastavljen od dve sile koje su stari vidovnjaci simbolički predstavljali kao dve zmije koje su isprepletene.
Ali, te sile nemaju ništa zajedničkog sa dualizmima koje nazivamo dobro i zlo, Bog i Đavo, pozitivno i negativno ili sa bilo kojim parom suprotnosti koji možemo da zamislimo. Preciznije, one stvaraju nepojmljivi talas energije koji
Tolteci zovu tonal i nagual.
Oni su postavili aksiom da je tonal sve ono što možemo da tumačimo ili zamišljamo na bilo koji način, a ostatak, koji ne možemo da kategorizujemo, je nagual. 

Kako bi naglasili da to nisu dve suprostavljene činjenice već dva dopunjujuća vida jedne te iste sile, koju su uslovno nazvali “Orao“, vidovnjaci upoređuju tonal i nagual sa dvema stranama fizičkog tela, levom stranom i desnom stranom, i to određuje način na koji opažamo. 

Život nastaje kada deo slobodne energije beskraja – koji su stari čarobnjaci nazvali “orlove emanacije” (orlovi izlivi, ispoljavanja – prim.prev.) – postane zarobljen od spoljašnje sile postajući samostalno biće, svesno sebe. 

Posle toga su videli da se opažanje sveta događa kada u igru uđe nešto što su nazvali “tačka u kojoj se sastavlja opažanje”.
Iako je taj centar sastavljanja aktivan u svakom živom biću koje postoji u univerzumu, oslobađanje lične svesti na zemlji je moguće samo ljudskim bićima i određenim vrstama bića koje nemaju fizičko telo, a koje su stari
vidovnjaci zvali “rođaci”(u nekim prevodima – “srodnici”, prim. prev.) Odnosi između čoveka i tih bića nisu samo mogućnost, to je nešto što se stalno dešava u našim snovima. 

Čarobnjaci neguju te odnose, zato što je poznavanje neorganskih bića koja su starija od nas, nešto za čime svi žudimo.Ono je ispunjeno znanjem.

U svojim naporima da objasne što su sve otkrili, oni su rekli da je sve što postoji podeljeno na svetlost i tamu, kao dan i noć. To je komanda koja odražava veličanstveni dualizam kozmosa.

Pomoću svog viđenja, otkrili su da je svet energije sačinjen od naglašenih oblasti tame, poprskanih malim tačkicama sjaja i primetili su da se ta tamna energija uklapa u žensku nadmoć nad upotrebom energije dok
blještave oblasti odgovaraju muškarcima. 

Oni su došli do neospornog zaključka da je univerzum u svojoj celokupnosti uglavnom ženski i da je
blještava energija, muškost, retka pojava.
 

Po definiciji, uporedili su tamu sa levom stranom, sa nagualom, nepoznatim i ženskim principom; takođe, blještavost su uporedili sa desnom stranom, tonalom, sa poznatim, muškim.
 

Nastavljajući sa svojim posmatranjima, videli su da se čin kosmičkog stvaranja događa kada tama univerzuma počne da se grči i iz toga se rađa eksplozija svetlosti, bljesak koji se širi, dajući početak ustrojstvu vremena i
prostora. 

Pravilo ovog ustrojstva je da stvari uvek imaju svoj kraj, što ponovo ukazuje da je jedinstveni i trajni princip svemira tamna energija, ženska, stvaralačka i večna. 

Prema tome, čovek je podeljen na tonal, koji se ispoljava kroz njegovu svakodnevnu pažnju i nagual koji je aktivan noću u njegovim snovima.
Iz ovih uvida, naguali su izveli sva ostala znanja. Oni uče da su snovi vrata ka moći zato što, na kraju krajeva, ono što nas održava je tamna energija, kojoj se povremeno vraćamo kako bi se obnovili. Zbog toga, oni su usmerili svu svoju snagu ka usavršavanju umetnosti da se postane svesnim u stanju sna.
 

Oni su nazvali to posebno stanje pažnje “sanjanje” i upotrebili su ga da
promišljeno istraže tamnu energiju te da tako dođu u dodir sa suštinom univerzuma. 

Na taj način su početna posmatranja mudrih Tolteka postala praktično znanje. 

Izvor: 

https://www.magicus.info/ostalo/zrnca-za-razgovor/namjere-mracnih-matthew-ward-1-srpnja-2022#comments

što je ayurveda?

Ukratko, Ayurveda je znanost, ili umijeće koje olakšava, poboljšava i produžuje ljudski život. Obično se na nju gleda kao neku vrstu alternativne medicine, koja ujedinjuje i akupunkturu i akupresuru i alopatiju i kiropraktiku i ono što zovemo narodnim znanjem i travarstvom, a to je zato što je otvorena za sve, prihvaća sve, i uči od sviju. 

Osnovna je razlika između ajurvedske i konvencionalne zapadnjačke medicine u tome što prva prilazi svakom čovjeku kao pojedincu, jer razumije da svačiji organizam ne reagira na iste stvari ili podražaje na isti način, dok druga na osnovu promatranja velikog uzorka ljudi, donosi zaključke, dijagnoze i prognoze za pojedince, što često puta rezultira katastrofalnim posljedicama. Prečesto. 

U ovom videu Sadhguru razgovara s ajurvedskim liječnikom dr. Vasantom, o tome što je Ayurveda, na koji način radi, u kakvoj je vezi s jogom, te kako i jednu i drugu učiniti dostupnom što većem broju ljudi: 

p.s. oko 40-te minute spominju slijepe 😎👍

tvorničke postavke

Tvorničke postavke su najbolje postavke, samo ih treba dobro održavati: 

- napajani smo sunčevom energijom, iskoristimo je što bolje ustajući prije svitanja, i odmarajući nakon sutona, 

- voda nas hrani i osvježava,

- konzumirajmo samo ono i onoliko koliko nam je potrebno, 

- slušajmo svoje tijelo,

- radimo, uživajmo i dijelimo..

+ družimo se s ljudima koji ne trebaju ništa od nas, i sami budimo takvi ljudi. 

Ono što mora teći, neka teče. 

Živi ste samo zato da ostale održite na životu.

Ali se klonite ljudi koji stalno pričaju o drugim ljudima. 

🙏

što je važnije za preživljavanje, a što za život: vid ili sluh

 

Aristotel, 437a

Vid je mnogo koristniji od sluha za preživljavanje, ali što se tiče uma, kad je učenje u pitanju, sluh je mnogo važniji. 

Moć vida je u tome što razlikuje mnoge stvari, zbog činjenice da sva tijela imaju nekakvu boju, pa tako prepoznajemo ono što je uobičajeno (pod uobičajenim mislim na oblik, veličinu, broj i pokret), a preko sluha razlikujemo jedino zvukove, prepoznajemo manje razlike u glasanju stvorenja. 

Ali indirektno, sluh je važniji za shvaćanje. Govor je odgovoran za učenje onoga što se čuje. Iako se to događa indirektno, preko riječi, a riječi su simboli. 

A dokaz je da, kod ljudi koji su od rođenja lišeni jednog od ovih osjetila, slijepi su mudriji od gluhih i nijemih.

Αὐτῶν δὲ τούτων πρὸς μὲν τὰ ἀναγκαῖα κρείττων ἡ ὄψις καὶ καθ᾿ αὑτήν, πρὸς δὲ νοῦν καὶ κατὰ συμβεβηκὸς ἡ ἀκοή. διαφορὰς μὲν γὰρ πολλὰς εἰσαγγέλλει καὶ παντοδαπὰς ἡ τῆς ὄψεως δύναμις διὰ τὸ πάντα τὰ σώματα μετέχειν χρώματος, ὥστε καὶ τὰ κοινὰ διὰ ταύτης αἰσθάνεσθαι μάλιστα (λέγω δὲ κοινὰ σχῆμα, μέγεθος, κίνησιν, ἀριθμόν)· ἡ δ᾿ ἀκοὴ τὰς τοῦ ψόφου διαφορὰς μόνον, ὀλίγοις δὲ καὶ τὰς τῆς φωνῆς. κατὰ συμβεβηκὸς δὲ πρὸς φρόνησιν ἡ ἀκοὴ πλεῖστον συμβάλλεται μέρος. ὁ γὰρ λόγος αἴτιός ἐστι τῆς μαθήσεως ἀκουστὸς ὤν, οὐ καθ᾿ αὑτὸν ἀλλὰ κατὰ συμβεβηκός· ἐξ ὀνομάτων γὰρ σύγκειται, τῶν δ᾿ ὀνομάτων ἕκαστον σύμβολόν ἐστιν. διόπερ φρονιμώτεροι τῶν ἐκ γενετῆς ἐστερημένων εἰσὶν ἑκατέρας τῆς αἰσθήσεως οἱ τυφλοὶ τῶν ἐνεῶν καὶ κωφῶν.

 

mnogookost (4)

 

Oduvijek su mi govorili, da je paun simbol oholosti, taštine i ispraznosti, da je šepurenju kojim širi perje jedina svrha pokazivanje moći koju nema, i eventualno opskrbljivanje ženkama koje će mu osigurati potomstvo. 

- Ali jest prelijep. - tim bi riječima završila priča. 

U stvarnoj je prošlosti bio smatran svetom pticom. Oko koje ima svako pero, tu je da pazi, i zaštiti. 

Nešto što taštoj osobnosti nije na kraj pameti. Oh, znam to predobro iz stvarnoga života, koji je prepun krivo rastumačenih paunova.

Zato i postoji izreka da se svatko pokriva onime što ima, mjeri onako kako mu je dano, i vidi samog sebe gledajući druge.

Paun leti pa poleti, paune moj!

biži ča!

Borba za dominaciju se odvija ovako: 

Tko jači, taj tlači. 

Ali što se događa, ako ulazite u onu skupinu koja vjeruje da Um Caruje, odnosno, ako ste po prirodi, slabije fizičke konstitucije. 

Tada varate! Manipulirate tuđim osjećajima. 

Kladimo se da je to razlog zbog kojeg vam nitko ne vjeruje kad vas stvarno nešto boli! 

Svi varaju zato što svi misle da je varanje znak mudrosti. Ako vas netko uspije prevariti, treba li mu skinuti kapu? U znak poštovanja. Jer postoji i ona druga vrsta skidanja. 

Bilo je, navodno, slučajeva, kad je čovjek bez ruke, bio optužen da je krao na tržnici. Nije mu se vjerovalo da nije mogao uzeti jer nije imao čime, do točke da ga se proglasi vražjim okotom. Na sudu su ga tražili liječničku potvrdu u kojoj je trebalo pisati to što je svima bilo očito. 

Ja mogu vidjeti tko je ovdje lopov, i tko manipulira. A vi? 

U običnim međuljudskim odnosima, u onima u kojima ne tražimo (jer ne trebamo) materijalne stvari, događa se slična vrsta grabeža: 

Onaj jači vam, na način Romea iz tragedije, ukrade poljubac, pa vas traži da mu ga vratite, baš tako! Uzme to nešto vaše, pa vam se ruga. I vi na to padate. 

Zovu vas u društvo, pa vas ignoriraju. Pokazuju vam kako se oni lijepo zabavljaju i nadaju se da ćete ih moliti da i vas pripuste k sebi. Udare vas pa kao pobjegnu, misleći da ćete trčati za njima samo zato da biste vi sad njih udarili. 

Udarac za udarac. Poljubac za poljubac. Nastrana je to igra. Kad je igra onaj tko je jači od nas.

Dogodilo mi se, više puta, da bih, kad bi mi se reklo: 

- Šta dolaziš u društvo kad ne možeš otrp't' malo šale. Biž' ča! - ustala i otišla. U nadi da me medvjedi neće slijediti.

Možda postoje životinje koje se šale i kad se nitko ne smije. Ali teško mi je to i zamisliti. 

- Aaa, eno je eno! Biži! Kukavica. Uvik biži. 

Morate priznati da, u neku ruku i jest smiješno: Sklanjate se od nečega što vam se čini opasnim, neugodnim i uopće nepotrebnim problemom u životu koji bi se možda i mogao izbjeći jednostavnim ignoriranjem, kad vas ne bi slijedio u stopu i pratio svaki vaš pokret.. a onda vas to nešto kao potjera od sebe. 

Pa proglasi sebe pobjednikom. 

Biti gazda nekome, makar taj netko to niti ne zna .. vrh! 

Ili dno.

sanjač xxi

Privučen slabim svjetlom zalutao je leptir. Krilima je lepetao tako jako da se činilo da su ljudske veličine. Koliko god da on bio manji i nježniji od ičeg ljudskog što postoji, unio je neobjašnjiv strah.

Nepoznata se djevojka pohvalila kako je uhvatila moljca neke rijetke vrste, kako mu je pažljivo raširila krila i razapela ga na crvenom baršunu, pa stavila svoj potpis ispod sa svim naslovima i titulama. 

Druga djevojka, umjetničkog tipa je odgovorila da bi ga nosila kao privjesak na ogrlici. 

Užasavajuću hladnoću u glasovima, nazvale su strašću. 

Ja ne radim ništa tako strastno. 

U tome se budim.

Nije to bio san, nego sjećanje.

ja, vještica

Ako ste ikada pripadali nekom društvu, onda znate da se, da biste uopće mogli pripadati, određuju i dodijeljuju uloge, odnosno, popunjavaju prazna mjesta. 

Društvo mora imati predsjednika, zamjenika i tajnika, kao što na šahovskoj ploči mora biti kralj, kraljica, lovac, konj, top i pijun. I tako sa suprotne strane. 

Društvo mora znati tko je dobar, a tko nije. I to ne samo sa suprotne strane. I u vlastitom taboru, društvo zna, čak svaki član društva zna, tko je dobar a tko loš, te tko će koga, kako i kad prevariti. Prevara je neizbježna. 

Svaka dobra priča na taj način funkcionira. 

Koliko ćete se dobro uklopiti ili koliko ćete daleko stići, ovisi o vašem smislu i voljnosti za prihvaćanje ili prilagođavanje. Borba je očajnička opcija. 

Kad sam svojoj šefici, koja je pokušavala voditi posao na način CSI serijala, rekla da sam slijepa od rođenja i da ne postoji šansa da ću moći išta od onog što se njoj na meni ne sviđa do sljedećeg ponedjeljka promijeniti, rekla je: 

- Draga, ti nas ne možeš dobit nikako 

Ona misli da je u ratu. Ona misli da joj prkosim. Da se inatim. I da je "ne mogu i neću moći" u stvarnosti "NEČU!"

- Provocira. 

A onda je cijeli kolektiv zaigrao "ignoriranje":

- Neka vidi kako je to! 

A onda su na tematskoj sjednici svi odreda dizali ruke na smiješnom glasanju za nju, a protiv mene. 

Izgon. Izopćenje iz društva. 

- Pa ti vidi kako ćeš i šta ćeš dalje. 

Kad kažem da sam vještica, time ne opisujem sebe, niti ne govorim čime se bavim da bih preživjela. 

Kad kažem da sam vještica, time opisujem vas. Vaši su preci vješali o drveće i palili na lomačama ljude poput mene.