Mohanjijeva novogodišnja poruka:
Trebate sebi biti prvi, tek tada možete pomoći i drugima. Ne gledajte što netko drugi radi, radi li bolje od vas ili gore. Svaki život je vrijedan i svatko ima svoje mjesto. Niste siromašni. Ovo je bogata zemlja. Gledajte da ju ostavite boljom kad jednom dođe ili prođe naše vrijeme. A osim vremena nemamo ništa. Ništa za uzeti, ništa za ponijeti. Jedino dati.
Sretna nam svima Nova godina!
🙏💖
Drugi šokantan i vrlo koristan efekat viđenja energije kako teče taj što čarobnjaci direktno opažaju osećanja drugih ljudi, kao toplotne talase koji izbijaju iz naše svetlosne mase podstaknuti tim osećanjima. Oni čak otkrivaju osećanja za koja sama osoba nema pojma da su prisutna.
“To je kao da imaju infracrvene naočare koje ih vode tamo gde njihovi drugari ne vide ništa osim neprobojne tame. To im omogućava da se zaštite u odnosu na ponašanje drugih ljudi. Zbog tog razloga, vidovnjaka je nemoguće prevariti i krajnje teško ga je iznenaditi.”
“Međutim, prava vrednost viđenja je da nam ono pomaže da shvatimo nameru.”
“Jednom kada se osvedočimo u celokupnost postojanja kao slojeva energije, mi vidimo da tamo ima još nečega, neka skrivena svrha, izvesna pravila akcije koja sve organizuju.
Čarobnjaci prepoznaju tu svrhu kao vrhovnu i bezličnu volju, i pomoću unutrašnje tišine oni mogu da se usklade sa njom.
Naravno, čovek od znanja sa takvim sredstvom na raspolaganju će rasporediti stvari na način koji najviše odgovara njegovoj energiji. Izobilna i smirena energija je obeležje čarobnjaka koji vidi.”
Izvor:
https://www.magicus.info/ostalo/zrnca-za-razgovor/namjere-mracnih-matthew-ward-1-srpnja-2022#comments
Staklo na vratima zajedničkog ulaza je često bivalo polomljeno, na to smo svi već navikli. Bez puno vike i traženja krivaca, uvijek bi se našao netko tko bi postavio novo staklo, ili makar ono polomljeno učvrstio ili počistio nered:
- Da se djeca ne bi porezala.
Vrata koja ne bi bila ostakljena, nisu nikad dolazila u obzir:
- Treba svjetlosti, sunca, dana... Dosta je i previše mraka u svijetu, ne treba nam i u našem ulazu.
Onda nas je Zakon obvezao izabrati povjerenika zgrade, i, gle čuda!, lomovi su prestali.
Novi povjerenik nije mogao - ni sada to ne može - da se ne pohvali, kako je on dobar gazda, čuvar i "samo njemu daj, da sredi!" majstor za sve.
Stara stvar: treba lopova zadužit da čuva blago k'o da je njegovo, i povjerit razbijaču da pazi na red i mir.
Ali, ššššššš, nemoj da on to zna.
Uskoro je briga za našu sigurnost, našim zajedničkim novcem, i bez našeg znanja, postavila nova vrata s električnom bravom i nadzornom kamericom, i sve s onim: ne znaš ti šta ti 'ko može i kad, počela dijeliti ključeve:
- Režim, režim - ponavljao je povjerenik, kao da se šali - trebaju ljudi naučit čuvat i pazit na ono što je njihovo!
A kad je došao red na mene, baš moj mu je ključ pao na pod.
Moglo bi biti da ga je veselila pomisao na prizor slijepe žene koja kleči pred njim tražeći po podu svoj ključ prema slobodi. Ali ne želim se zanositi time. Kako imam doznati, slične su pristojnosti doživljavale još neke žene koje žive same, i neke obitelji koje se drže tiho i sa strane.
Zaigrala sam ovakvu igru:
- Hvala vama do neba što brinete za sve nas, osjećam se sigurno i zaštićeno. Znate i sami da rijetko izlazim vani, a i slabo primam posjete, tako da, zapravo, što ću ja s ključem: bolje da je taj ključ kod vas.
- Ali, gledajte, pazite, naime, sljedeće - tonom političara, no nije li to baš to - vi ste taj ključ platili, i vama on pripada, i ja ću vama taj ključ dat, sad odma, evo ga uzmite!
Nisam ga dobila u ruku, naravno.
Zašto vam ovo uopće govorim:
Cijeli ovaj patetični svijet je poligon, proteza, pomagalo, vježbalište za ljudskost.
“Ako smo sposobni da prevaziđemo tumačenja i suočimo se sa čistom percepcijom lišenom predrasuda, naš utisak o svetu objekata će iščeznuti.
Tada ćemo se osvedočiti u energiju kako teče u univerzumu.
Pod takvim uslovima, okovi misli drugih ljudi više neće imati ni najmanji uticaj na nas i mi se nećemo osećati obaveznim da budemo ovakvi ili onakvi niti da radimo bilo šta.
Tada naša čula neće imati nikakvih ograničenja. To je viđenje.”
Nastavio je da objašnjava viđenje:
“Zadatak čarobnjaka je da slome fiksaciju socijalnih interpretacija, tako da mogu direktno da vide energiju. Videti je iskustvo totalnog opažanja.”
“Videti energiju kako teče je nužno potrebno na putu znanja. U suštini, svi napori čarobnjaka vode ka tome. Za ratnika nije dovoljno što zna da je univerzum energija, on mora da se u to lično uveri.”
“Viđenje je praktična stvar koja ima trenutne posledice i dalekosežne efekte na naše živote.
Najdramatičniji od njih je što čarobnjaci uče da vide vreme kao jednu objektivnu dimenziju.”
Nastavio je govoreći da je energija univerzuma raspoređena u slojevima. Sva svesna bića pripadaju jednom od tih slojeva i mi možemo da se usklađujemo sa energijom drugih područja zbog fenomena poznatog kao “podešavanje percepcije”.
U izvesnim tačkama ti slojevi se ukrštaju stvarajući energetske vrtloge u kojma se dešavaju posebne pojave, pojave koje su od najvećeg značaja za čarobnjake koji vide. Uslovi za usklađivanje su tamo najbolji i ono se dešava spontano. Vidovnjaci govore o prolazima, mostovima i preprekama u prostoru, gde se koordinate vremena poništavaju tako da svesnost putnika može da prodre u nepoznate svetove. Neorganska bića iz svih uglova univerzuma koriste te tačke da bi prešla granicu koja ih razdvaja od zemlje a i mi možemo to isto da učinimo.
Izvor:
https://www.magicus.info/ostalo/zrnca-za-razgovor/namjere-mracnih-matthew-ward-1-srpnja-2022#comments
U evanđelju po Ivanu stoji da je Isus izliječio slijepca od rođenja na način da je pljunuo u zemlju i to mu blato razmazao po očima te je ovaj progledao. Nekog je drugog odveo na izvor Siloh i poškropio ga vodom, te je - progledao. U raspravi koju je izavala nevjerica, svoje je protivnike nazvao slijepcima: Slijepim vođama slijepih.
Nekako slutim da se tu ne radi o ovome što danas zovemo medicinskom i pravnom sljepoćom.
Mogu se sjetiti iz svojeg djetinjstva da su ljudi govorili da postoji neki čudotvorni izvor sa čudotvornom vodom koja bi me mogla izliječiti. A o traumama koje su izazvali opetovani pokušaji djece koja su se trebala igrati sa mnom, da mi razmažu blato po licu, se ne želim spominjati. Tim više što sigurno nisam jedino dijete, slabovidno ili ne, koje se 'igralo sa zemljom i vodom', jer 'nije tada bilo igračaka ko danas'.
Onaj tko je fizički slabiji, uvijek izvuče deblji kraj. Onaj tko se ne brani, jer niti ne zna da ga se napada, uvijek bude dežuran krivac za sve. Svijet je preput takvih "korisnih budala". Kao što je prepun tajni, koje ne postoje.
Čak u gradu, u kojem sada živim, postoji, a da to nisam ni znala, crkvica, u crkvici kripta, u kripti vodica. Ta vodica, kad se posveti, liječi sve bolove, samo je treba uzeti u pravo vrijeme, treba biti posvećena na pravi način i treba pogoditi točan izvor bola.
Razumijete?
Kažu da je demonologija prava povijest ljudskog roda. Ljudi su tijekom povijesti radili jedni drugima strašne, užasne stvari. Tako su i postali sveci.
A Lucija, iz naslova, je, kažu, bila djevojka iznimne ljepote koja se nije htjela (mogla ili znala) pokoriti kad se to od nje zahtijevalo, ni nakon užasnih muka kojima su je podvrgli. A naši su stari to uzeli, i upamtili kao znak svetosti, a ne neposluha ili ludosti.
Ime svetosti je ostalo do danas. Ali onih koji bi ponovili tu hrabrost, ili onih koji bi hrabrost nazvali njenim imenom, više nema.
Ostala je samo priča o čudotvornom izvoru koji bi trebao izliječiti slijepe, ali eto:
- Na tebi izgleda ne djeluje. (Jadna ti je za gospu blaženu!)
“Ideja da se vreme kreće pravolinijski od prošlosti prema budućnosti je veoma primitivna, nešto što se suprostavlja iskustvu čarobnjaka i čak, savremenoj nauci.
Zahvaljujući toj ograničenoj predstavi, većina čovečanstva je zarobljena u tunelu vremena u kome njihova sudbina postaje beskrajno ponavljanje istih stvari.”
“Naša stvarna situacija je da smo energetski blokirani, što je posledica onoga što čarobnjaci nazivaju ‘kolektivna učvršćenost skupne tačke.’ “
“Neobična posledica te učvršćenosti je način na koji se specijalizujemo. Kada se pripremamo za profesiju, na primer, umesto da proširimo svoje poglede, mi uglavnom završimo postajući pasivne, dosadne osobe, lišene kreativnosti i motivacije. Za nekoliko godina, naš život postane umršen, ali, udaljeni od preuzimanja odgovornosti za sopstvenu promenu, mi okrivljujemo okolnosti.”
“Jedna od najozbiljnijih navika koja uobličava naš popis je navika da pričamo drugima o svemu što radimo ili ne radimo. To je važan deo socijalizacije. Mi želimo da stvorimo originalnu sliku samih sebe, ali ta slika završava kao oblikovanje sebe prema isčekivanjima drugih ljudi tako da postajemo imitacije onoga što drugi žele da budemo.
Jednom kada su nas oni definisali kao činjenicu, mi moramo da postupamo po određenim šemama ponašanja,
čak i kada su nam se smučile ili čak i ako ne verujemo u njih, zato što nas svaka želja za promenom navodi da se sudarimo sa zidom.”
“Većina ljudi se oseća prazno kada nemaju ljubav ili prijatelje, zato što su sagradili svoj život na slabom temelju međuljudskih odnosa tako da nemaju ni malo vremena za preispitivanje svoje sudbine. Na žalost, prijateljstvo je uglavnom zasnovano na razmenjivanju poverljivih podataka, dok je u isto vreme osnova premisasvakodnevnih međuljudskih odnosa da će sve što kažemo jednog dana biti upotrebljeno protiv nas.
Tužna je činjenica da su oni do kojih nam je najviše stalo, takođe izvor naših najvećih glavobolja!”
“Čarobnjaci smatraju da nas pričanje o sebi čini pristupačnim i slabim, dok nas učenje kako da budemo tihi ispunjava snagom. Pravilo puta znanja je da preokrenete vaš sopstveni život u nešto toliko nepredvidivo da čak ni vi lično ne znate šta će se desiti.”
Izvor:
https://www.magicus.info/ostalo/zrnca-za-razgovor/namjere-mracnih-matthew-ward-1-srpnja-2022#comments
Kako voljeti ljude koji ti idu na živce? Prvo i prvo, nemoj se pretvarati da ih voliš. Jednostavno priznaj da ti idu na živce. A onda se zapitaj zašto.
Jednostavno zato što se ne ponašaju onako kako ti očekuješ ili nisu onakvi kakvima ti misliš da bi trebali biti. A u isto vrijeme tvrdiš da vjeruješ u boga. E pa, oni su isto božja stvorenja i to kakva božja stvorenja! Takva da te mogu iznervirati dok kažeš keks.
Nemoj zavaravati samog sebe. Nije stvar u njima. Stvar je u tome što si ti unaprijed odredio što je dobro a što nije, što se smije a što ne smije.
Ti misliš da je tvoj način gledanja na stvari ispravan, a ako se netko ponaša ili izgleda drugačije, prvo će ti ići na živce, pa ćeš ga zamrziti, pa ćeš ga htjeti zatući, pa ćeš to i učiniti.
Ali sve to je prirodan proces. Svatko očekuje da je svatko drugi poput njega. I da je jedino on u pravu. Ali, kad bi svatko bio poput tebe, bi li ti bio ovdje? Da je u tvojoj vlastitoj kući, još jedan ti, bi li mogao ostati tamo?
Svatko od nas je jedinstven i tako to treba biti. Jednostavno, priznaj to sebi i budi zahvalan što možeš sjediti kraj nekoga tko je jedinstven na svijetu, kakvog nema nigdje drugdje, i eto je baš sad kraj tebe.
Ne budi slijep na život. Otvori oči i osvrni se oko sebe. Sve je jedno i sve je jedinstveno. Kako to ikoga može iznervirati?
Izvor:
https://isha.sadhguru.org/magazine/forest-flower/2022/11/how-to-love-people-whom-you-find-annoying.html
Jedno od Karlosovih najčešćih tvrđenja bilo je mišljenje da mi sve definišemo, sve više i više pretvarajući naš svet u nešto predvidljivo, sve dok mogućnost posete drugim svetovima ne postane samo bajka.
“Za savremenog čoveka,” rekao je jednom prilikom, “apsolutno sve što postoji je stavljeno u konačne kategorije. Mi obeležavamo mašine. Mi klasifikujemo svet, a svet klasifikuje nas. Ako ste jednom ubili psa, vi ste
ubica pasa do kraja svog života, čak i ako nikad više niste ni pipnuli druge pse; uz sve to, takve klasifikacije su nasledne!”
Spomenuo je nekoliko smešnih i upečatljivih prezimena koja izražavaju karakteristike pojedinaca, koji onda svoje ime ostavljaju kao nametnuto nasleđe svojim potomcima. Pokazao nam je da su ljudi obeleženi u
energetskom smislu.
Tvrdio je da je najbolji primer te apsurdne sklonosti da sebe obeležimo ono što vernici zovu “izvorni greh”, greh Adama i Eve, koji nas čini večnim grešnicima i koji takođe čini da se ponašamo kao grešnici.
“Postali smo jedni drugima tamničari percepcije. Okov ljudskih mišljenja je
moćan.”
“Čak su i naša najdublja osećanja klasifikovana i složena tako da ništa ne može pobeći. Jedan od primera je način na koji otuđujemo sebe od aktuelnog vremena u kome živimo tako što sumanuto hodamo naokolo ponavljajući stereotipe. Mi imamo kolekciju unapred određenih dana: Dan Žena, Dan Svih Svetih, Dan Sv. Valentina, rođendanske proslave i venčanja… Oni su kao stubovi za koje smo vezali svoj život kako se ne bi izgubili i tako hodamo zemljom, vrteći u krug svoje opise kao zveri vezane oko vrata.”
Ispričao nam je kako su jedanput on i don Huan stigli u mali grad u severnom Meksiku i seli da se odmore na klupi ispred jedne crkve. Iznenada se pojavilo deset ili dvanaest mladih noseći skulpturu Jude načinjenu od odeće i štapova. Bila je umotana u ćebe i imala je sandale, kao indijanac. Postavili su je na gradski trg i te večeri je organizovano javno spaljivanje. Svi su pili i svi su učestvovali u vređanju lutke kao deo rituala.
“Sa takvim običajima, ljudi održavaju Judu živim. Oni se njega podsećaju, oni ga drže u istinskom paklu pomoću svojih sećanja. A nakon što ga spale, iduće godine ga uskrsnu i ubiju ga ponovo. Takve rutine otkrivaju krutost ljudskog ponašanja.”
Čarobnjaci tvrde da dokle god postoji sećanje, postoji i svest bića. Tok misli deluje kao inekcija života. Istinska smrt je zaborav.
Izvor:
https://www.magicus.info/ostalo/zrnca-za-razgovor/namjere-mracnih-matthew-ward-1-srpnja-2022#comments
