Polako ponovo pročitavam Kći Lotršćaka. Sada novim očima. Sa zdravim odmakom. Oslobođenim tuđih dojmova i tumačenja. I, znate, uopće nije teško pogubiti se u prostoru i u vremenu:
Imena kvartova i ulica su ista ova sadašnja, ali opisi su drugačiji.
Događaji su isti ovi sadašnji, ali igraju ih drugačiji likovi.
Žene i djevojke bivaju hvatane po livadama i šumarcima, kao kokoške. Muškarci ih mijenjaju za stvari, slobodu, život ili čast. Prepuštaju ih, jedni drugima. Sve je stvar dogovora.
Marija Jurić je to opisala kao viteštvo.
Mislim, ne sa stopostotnom sigurnošću jer nije predmet mojeg interesa, ali zvuči više nego vjerojatno, da takozvani Ženski studiji s nekog od domaćih univerziteta, počivaju na liku i djelu ove, naše Marije.
Molim, izvolite me shvatiti pogrešno, ali pitanje stoji:
nije li to izdaja nad izdajama?
No comments:
Post a Comment