sprave za mučenje

Ne razumijem, zbog cega je tako dobra vijest kad gradska bolnica ili klinicki centar DOBIJE nove akceleratore, defibrilatore, robote ili vozila za hitne intervencije. 

Ako ste korisnik, kako je to dobro?   

Ako vam je doslo vrijeme, doslo vam je vrijeme. Red bi bio da vas puste u miru. 

A ako ste samo ranjenik kojeg treba sto prije vratiti u arenu, nije u vasem interesu da se to dogodi sto prije. 

Uostalom, tko to DIJELI medicinsku aparaturu, i zasto? Zar se spremamo za rat? 

Jezivo je, ali prihvacam da je problem u meni i samo moj, jeziv mi je nacin na koji skoro svakodnevno radijski urednici na prvo mjesto stavljaju bas takve vijesti. A voditelji i spikeri ih s jasnocujnim odusevljenjem procitavaju. Osmijeh od uha do uha. I u glasovima glasnogovornika lijecnika. 

Na kome cemo isprobat ove nove igracke? Listaju se kartoni popisi registri..

Kad vas budale uhvate zajebavat na ulici, bar imate dojam da imate izbor..Da donekle vi upravljate svojim zivotom i tijelom koje vam je dano s povjerenjem. 

Kad shvatite koliko je citava stvar ozbiljna, da ne mozete ni bjezati ni ignorirati, makar u glavi u mislima sami za sebe, uvijek se mozete zgrciti, ili opustiti, pokloniti pred silom sive lubanje, i dostojanstveno mrijeti. 

Ovdje ne mozete nista. 

Ovdje vam "za vase dobro" vezu ruke i noge, drogiraju vas, pa izrezu na komade. Potpisali ste, ako ne vi sami, onda vasi roditelji, staratelji ili skrbnici. Ljudi kojima bi po prirodi stvari trebalo biti stalo do vaseg zdravlja i dusevnog mira. Vaseg. A tek onda zaposlenika u zdravstvenom sektoru. Koji ce primiti placu bez obzira na broj obradenih u tekucem danu mjesecu ili godini. Istu. S vama ili bez vas. 

Otkad pamtim, uvijek ista ova sadasnja sranja se prikazuju kao najmodernija. 

Moja mama i sad sa suzama zna pricati kako su oni SVI cinili SVE sta je bilo moguce..

- Ali, kad si ti takav.. 

Mnoge mlade mame i danas na isti nacin placu. Uvjerene da su rodile "problem" koji ce netko drugi za njih popraviti. 

A oni simpaticni super kul mladi i stari i svakakvi doktori crvenih noseva, se krevelje po djecjim odjelima noseci bebe i mede i zeke i plastificirane slikovnice, koje su vasi roditelji platili, ali oni ih nose i dijele u svoje ime, navikavajuci vas na izmisljenu novu ovisnost. O mirisu formalina, prljavo bijeloj boji, nezeljenim hladnim dodirima i razornoj desetminutnoj paznji za koju cete uskoro i sami povjerovati da je jedinih deset minuta vrijednih postojanja na zemlji. To vam je svrha. 

Gledate se tudim ocima. 

Kad njih nema. 

Samo ste..

Plasticna lutka u koju je netko upumpao zrak da bi pluca prodisala, kapci se naglo otvorili. I izbubetao po tijelu da bi srce prokucalo. Krv prokolala. 

Do sljedeceg metka.

U potiljak. 

Gledate se tudim ocima. 

Da njih nema, ni vas ne bi bilo.