Daltonizam. Je primjer dobre prakse, kako se većina, ako to želi odnosno ako ima kakav interes, može prilagoditi manjini. Tako, na primjer u meteorologiji kad zvone narančasti i crveni alarmi, znamo da nikome boje ne znače ništa. Dok tamo gdje su bitne, primjer su semafori na velikim i opasnim raskšćima, raspoređuju se po visini.
Prijatelj koji je elektro inženjer opisuje svijet kao prelijepu ili kao neugodnu, ovisno o prilici, nijansu iste boje. Ne zna koje. Osjeća ih po toplini. A kada treba odlučiti hoće li prerezati crvenu ili plavu žičicu, opipava ih po debljini. Uostalom, iz filmova znamo da je to stvar sreće.
Nikad ne znam kad se šali.
Prijatelj koji je školovani cvjećar kaže da je cvijeće jednostvno lijepo. I ne razumije u čemu je problem.
- Vi vidite linije, obrube, obrise i ograde. Svijet u stvarnosti nije takav. Sve, baš sve se prelijeva jedno u drugo. Da biste i! to! vidjeli, trebao bi vam netko pokazati prstom i dati mu ime.
Kako možete ne vidjeti nebo?!
Netko je jednom zgodom rekao, da se čini da jedino daltonisti vide svijet onakvim kakav on u stvari jest.
Čemu, velim, ograničenja, samo na "sljepoću" na boje?
No comments:
Post a Comment