Monday, June 10, 2024

preobrazbe (4)

Mislim da vam još nisam pričala o tome kako sam postala senilna i dementna, prije svog vremena. Ali, to je priča koja se vrti više manje stalno. 

I više manje svima. Tipično izluđivanje. Na koje pristajemo, jer ne želimo popit batine.

Godinama, kako sada to računam, povjerenik je zgrade uzimao novce za pričuvu i od mene i od moje majke. Važno je ovdje spomenuti, da majka i ja ne živimo zajedno, u istom tom stanu niti u istoj zgradi, dapače ni u istom kvartu niti gradu. Što znači da je ciljano vrebao sad jednu sad drugu, i to je špijuniranje jezivije od činjenice da je nemoguće imati povjerenje u osobu od povjerenja. 

Kad sam shvatila što se dešava, zaprijetila sam majci da se ne petlja gdje joj nije mjesto, na što je ona odreagirala, po meni, nečuveno: 

- Šta ja znam šta ti možeš! - baš ovim riječima - Ja samo gledam da ne bi imala problema. 

Povjerenik, da isti onaj o kojem sam vam već ovdje bila pisala, bi uvrebao majku, i žalio se kako ga mala ignorira, kako nikad ništa i kako su svi to isto primijetili. Kako sam više ne zna šta će. Kad ga ljudi pitaju. 

Zašto bi ljudi pitali njega o meni? 

Mama mu je davala novce, tobože za pričuvu, ali je plaćala reket. Zaštitu.

 Kad sam i to shvatila, zaprijetila sam majci da se ne petlja gdje joj nije mjesto, da sam dovoljno odrasla i stara, da se mogu starat sama o sebi. 

Što se pretvorilo u - kako slijedi iza naslova ovoga posta:

- Ma pusti malu, biće je zaboravila. Pa vidiš joj po očima da ne zna šta govori.

No comments:

Post a Comment