Prije nego što se izumilo radio, morali ste biti fizički prisutan na igralištu, trkalištu, kazalištu, na trgu ili na pazaru, da biste doznali što se u svijetu događa.
Prije izuma radija, izumljena su slova i uveden je običaj da se polijepe po zidovima da svi vide isto.
Nekako u isto vrijeme, sjetili su se ljudi da sva slova ne zvuče jednako u svakoj glavi, te da glave moraju na edukacije prigodne da se prilagode.
Dakle, ono što je svaki sportski komentator od vajkada radio još od postanka radija, nije dovoljno dobro za slijepe ni slabovidne te njima treba posebniji prevoditelj?
Ponosno se raspisuju natječaji za prilagodbu vizualnih umjetnosti slijepima i slabovidnima: Svi Moraju Imati Pristup Umjetnosti!
Svi u Getto!
Koliko vas "normalnih" očiju obilazi muzeje? Gleda tuđe slike? Osim ako niste prisiljeni.
I dogodilo se! Neka je galerija napravila vodič. Glumac je nasnimio opise par velevažnih djela, koje slabo imaju veze s onime što ja smatram vizualno važnim. Jedna slijepa djevojka je rekla: Super je što vam daju rukavice, pa smijete dodirnuti kipove.
U utakmici izmedu sportskog komentatora i povjesničara umjetnosti, ovaj prvi daje preciznije i relevantnije opise stvarnosti te koristi bogatiji vokabular.
U stvarnom bi svijetu prije povjerovala sportskom novinaru.
Možda zato, ovaj drugi nabraja "činjenice koje se mogu smatrati objektivnim" u odnosu na objekte na koje se odnose:
Kad je djelo napravljeno, gdje i pod kojim ga je uvjetima umjetnik izradio..
- Sam sam bio tamo pa znam, ali...
"Život se ne sastoji samo od materijalnih stvari, nego i od dožvljaja.."
A doživljaj, bože moj, to je nešto neopisivo. To je to što treba doživjet.
Bude mi ih žao. Moram vam to reći. Čini se da oni misle da njihove oči znaju nešto što ja ne mogu pročitat, pa u misli da me zbog toga treba žaliti, nalaze svoju sreću, a u pokušajima da mi pomognu, svoju veličinu.
Jer, znate, nije, ne može bit, nikako ne može bit da je stvar u novcu.
No comments:
Post a Comment