Zamka je u tome što svi misle, jer su svi tako rekli, da je prolaz (do Istine) uzak, i da se treba čuvati širokih prostranstava.
Kvaka je u tome što se ne možete držati dugo za nju, jer joj je svrha drugačija. Kad jednom otvorite vrata, trebate ju pustiti, treba samo proći. Naprijed ili natrag. Smjer nije toliko bitan. Bitno je da se krećete. Uprotivnom, uzimate mjesto čuvaru i stražaru, a to možda neće proći bez posljedica.
A ono što vam se govori i na što se pokazuje stalno, ali niti ima ušiju da čuju ni očiju da vide: Ti zidovi, i ta vrata, i ti prozori, i puškarnice kroz koje se nadate udahnuti, a da ne izdahnete, sami ste sebi sagradili, nitko drugi osim vas. Zazidavši i što se ne smije, sad mislite da vam se sam bog dragi smije.
Vidi li? Čuje li? Zbog čega ne pomogne!?
Pa zaključite da je on slijep i da je on gluh. A vaše su oči te što vide dobro, i vaš je um taj što tumači točno.
No comments:
Post a Comment