samoozlijeđivnje i samoukrašavanje

Jednom mi je kolegica htjela skrenuti pažnju na jednoga učenika koji je navodno imao jako ružan lišaj na licu. Slatku krastu ili takvo nešto. 

 - On je sav tako čudan. Ništa ne objašnjava. Samo šuti. 

Pretpostavljam da se doma dugo bila spremala kako će mi to objavit i objasnit, jer ja, znate već, ne mogu to doživjet. 

A ja joj, naravno, nisam htjela kvarit doživljaj podsjećajući je da su "ta djeca meni doslovno sva ista", i da nečiji fizički izgled sigurno neće utjecat na dojam, ni dojam na ocjene. 

Uglavnom, dječaku se često pojavljivala ta krasta na licu, uvijek na istom mjestu. Pa sam pitala, sumnja li na obiteljsko nasilje ili na vršnjačko. Ostala je pri lišaju, uz mogućnost samoozlijeđivanja.

 

Sa samoukrašavanjima je slična shema: ovisno već iz kojih i kakvih sredina i prilika učenici (na školskoj sam temi, ali može biti primjenljiva na strance općenito) dolaze. 

Čopor ti govori da si ružna/na, i da smrdiš, sve dok ne postaneš dio teama, klana ili ekipe, koja zna nekoga tko ima baš to nešto što tebi treba. Bilo da prodaje parfeme, kozmetiku ili robu i sportsku opremu s dodacima prehrani. 

Postoje samo dva tipa, među došljacima, oni koji su spremni odmah bez pogovora uskočiti i dopustiti drugima da im "pripomognu", i oni koji će stvarno povjerovati da nešto s njima nije u redu, i početi raditi na sebi na svoj način. 

A onda se nađe i kolegica, koja vam mora skrenuti pažnju da nešto s tom nekom curom nije u redu, da nije sva svoja u glavi, da su svi takvi i takvi, jedina da ona nešto umišlja sebi, o sebi, i "odskače na negativan način". 

- Treba to lomit, lomit dok se ne izravna.

Netko se čudi, zašto ljudi ne vjeruju institucijama. 

A nekom je čudno što u institucijama ne rade ljudi koji su vidoviti na različitim područjima. Tako da mogu skoč!, prije negoli vi kažete hop! 

A ako li pak odskočite kako im ne paše, budite spremni i pripravni na razapinjanja. 

 

Ništa, samo kažem, eto, tako se stvaraju bogalji: Pogrešna procjena. Ili isti metar, a svi različiti.  

Svatko mjeri onime što sam zna. Po onom što ima. 

A rulja ne voli individualce. I boji se boja.