uzorci koji se skladno izmjenjuju 3

 Ono što se nekom čini kao prebacivanje odgovornosti, i što netko doživljava kao nepravdu, ja vidim kao dodavanje crtica i točkica na crtice i točkice da popune prazninu. Prva točka dodaje drugoj, toliko brzo, da druga niti ne stigne vidjeti što je, ali zna da se ne smije - jer ne može, neće joj biti dopušteno - duže zadržavati na tom mjestu, jer ubrzo stiže još. Pa dodaje trećoj, treća ponavlja što je vidjela od druge, dodaje četvrtoj. 

Težak i besmislen posao? Uzaludan i nevrijedan pažnje? 

Zar ne bi bilo pametnije za svaku od njih da misli da se zabavlja, što zapravo i jest. Sve je igra, prelijepi ples. Koji se ubrzava, što stječemo više prakse. Kad sve postane toliko brzo da neka od točkica posustaje, sve se usporava i vraća do početne točke, koja će, ako ima drugo krilo, ako je dovoljno snažna da nosi još jedno, istu tu svoju stvar zavrtjeti prema tamo. Svaka je druga točka sposobna učiniti isto. Iz same sebe, stvoriti još točki, crtica, grana. Na način na koji je navikla od prije. 

Kao u staroj dječijoj pjesmici "Točka točka točkica, gotova je glavica..." Od toga je svijet napravljen. 

Tolikom brzinom, ponovit ću opet, da ne stignete vidjeti što je to što prebacujete. Pa kako onda možete znati da je to nešto lijepo ili ružno, ili da bi vam bilo bolje ili gore na nekome drugom mjestu? 

Kao gore, s pahuljicama, ne postoje dvije iste, a svaka je lijepa. I dragocjena. Može li se bez njih? Naravno da može. Bi li to što mijenjalo na svijetu? Sigurno da da. Stvarno? A što to, kako to? E to ne znam. 

Ako ćete, dakle, svaki put kad vam netko nešto doda, doživljavati sebe kao žrtvu, pravednika ili sudca, htijući ispravljati, znati, objašnjavati i zahtijevati pravdu ili osvetu, usporavate i sebe i druge do razine pucanja, trganja, kidanja, uništenja uzorka čiji ste dio. Posljedično i čitavog tkanja. Vaše je bilo samo da plešete dok to možete. Ako možete, naravno, da se zabavljate. Kad to ne budete mogli, izronit će nešto novo iz bezbroj puta ponovljene melodije. Pa postati nova novcata polazna točka. Za novi lijepi cvijet. 

U međuvremenu zapamtite: niste žrtva, ne pakuje se vama, i vaša je odgovornost jednako velika i mala, kao i svačija druga. Zapamtite mjesto na kojem vas boli, i ne ponavljajte ga više. To je znak da tamo nema ničeg za vas. Ako nema za vas, onda po svoj prilici neće biti ni za one koje vodite, a koji su vama slični, pa im to ne dodajite. I u tom je sva mudrost. 

...nastavit će se...