Ova dva tri jutra, mjesec bude visoko na svijetloplavom zapadnom nebu, kad sunce zarudi sa istoka. Kao dva razlicita platna, a isto je. Nebo.
Bijelo zlato na jednoj strani, crveno na drugoj, dok ih magla ne ispreplete kako vec to ona zna.
Sjecate se onog filma sa Michelle Pfeiffer kao zenom pticom i njenim vitezom kao vukom bijelih ociju, kojeg ja pamtim kao Nexus-a iz Blade Runner-a i nikako drugacije, ma kako predivnu ulogu da igrao? Zacarani tako da su uvijek zajedno, ali nikad kao zena i muskarac: nocu on je vuk koji stiti samu zenu, danju ona je ptica koja prati usamljenog lovca...
I am the eye in the sky, looking at you I can read your mind...
🎶
Sad, kad smo napokon natjerali ljude da usmjere poglede prema nebesima, ljute me, pomalo, svi oni naslovi i ocekivanja ekspresne magije i spektakularnih transformacija za punih ili praznih mjeseca: zar su zaboravili panican strah od vukodlaka, vampira i inih shapeshiftera, koji nije niposto bespotreban ni bezrazlozan?
Tako veliko tijelo visi nam nad glavama, cini se nadohvat ruke, u dlan da bi stalo, kad ono - privid!
Nacrtala sam ovdje datume punih mjeseci za cijelu ovu novu godinu, za projekt #SaveSoilSecureFuture koji smo radili proslog mjeseca, prosle godine. Nedovrsen je, s razlogom ili nadom da ce se ukljuciti vise ljudi, komentirajuci (kakogod) ili crtajuci...
I dalje ste svi pozvani; neka transformacija zapocne!
No comments:
Post a Comment