Možda je nekome uzorak koji stvori kapljica vode kojoj se govori "mrzim" - lijep, ja to ne mogu znati. Ali naslućujem. Bi li u tom slučaju industrija ljepote postojala? Ako vam je uzorak koji ste stvorili pomoću "ružan si, glup i nepotreban", lijep, ugodan i dobar, biste li nastojali toliko uljepšavati se spolja?
Tko vam je to rekao? Otkud vam te misli i osjećaj gađenja prema sebi, a onda prema svemu što se ne uklapa u zadane kalupe? Zašto to njegujete, zbog čega tu ostajete?
Opet da ponovim: niste žrtva, nitko nema ništa protiv vas, imate moć sami birati za se, ako ne mjesto i situaciju u kojoj ćete se zateći, a onda barem, pretvoriti sve u prelijepu igru. Kada igra dođe do granice boli, a doći će, sjetite se koliko je tanka granica između boli i užitka, i prepustite se. Ne dopustite boli da uzme kormilo, na način da nju povezujete s ugodom, ona to nije. Uprotivnom ćete tražiti mjesta na kojema će vam se nanositi samo bol. Samo se prepustite s povjerenjem da će vas onaj koji vas je dobro vodio do sad, voditi dobro i dalje. Jer je to i njegova igra. Da ju igra duže od vas. Vjerojatno na više terena. Oh, to sigurno, na toliko puno da mi ne možemo niti zamisliti. I da će se igrati i onda kad vi to nećete ni znati.
Do sad to niste znali. Sada kada znate, da ste pozvani, uživajte! Sa zahvalnošću, uživajte.
I prenesite tu poruku dalje.
No comments:
Post a Comment