Thursday, April 24, 2025

romantično nešto

Da si kojim slučajem, ikada bio sam, znao bi da za sreću nije potrebno "dvoje".

Dugi koraci koje zovemo šetnjama, počinju iza čela, odzvanjaju onim ritmovima kako naša priroda to diktira. 

Ako ima sreće, ili znanja, pa se usklade ti ritmovi s onima na koje ćemo nailaziti izišavši iz vlastite glave, pa tek onda mjesta stanovanja, hod nam bude lak. Jer ne hodamo sami. Nošeni smo. Sve nas podržava. I mi smo dio svega: ma dogodilo se da nam je dana uloga potpornog stupa ili parazita. 

Nebo je nebesko, more je morsko, zrak je srebrenast, krv je plemenita. A sve skupa Plavo! 

Prvi put kad mi je netko pokušao prodati vazduh, sunce i more kao samog sebe, mislila sam da se šali. Mislila sam, svi znaju za onu izreku o roga za svijeću, o muda za bubrege. Mislila sam da je extra smiješno, jer.. što će slijepoj ženi svijeća.. a mudrost je ionako modra.. 

Ali ne. Toliko se puta ponovila laž o divoti koja nije divota i o divoti koja ništa ne vrijedi ako je nemaš s kime podijelit. da su vas ljudi spremni proglasiti glupom, ludom, opasnom ili bešćutnom, ako se i nasmijete na nju. 

Kako "nemaš s kime", pitaću ja vas, kad je cijeli svemir prisutan, kad vas samo nebo drži, kad vam čitav svijet, vidljivi i nevidljivi, dopušta da vam bude hranom, i da se nahrani vama..?

Ne vama koji ste svodivi na bumbreg. Vama koji dišete. 

još uvijek 

da

No comments:

Post a Comment