moj strah si ti

Koliko se nesporazuma i fatalnih pogrešaka izdešavalo samo zato što netko nije razumio problem prije nego što je počeo određivati pravila koja bi ga riješila, jer je jednom nekome to uspjelo baš na takav način. 

Ima li vam ovo smisla? 

Ne govorim da su pravila nepotrebna, i da ih ne vrijedi stvarati ili određivati. 

Postoje neki koraci koje valja ponavljati, radi ubrzavanja procesa. Ali nikako ne prije negoli sami provjerite i uvjerite se da će baš ta formula funkcionirati dobro za tu određenu stvar. 

Inače se radi o slijepoj vjeri. 

Prvo test pitanje koje postavim samoj sebi jest: 

- Jesam li toliko gladna? 

Obično nisam. 

Međutim, taj odgovor obično razljuti sljedbenike. A činjenica je da živimo u materijalmom svijetu, u kojem se moraju slijediti neka pravila ponašanja. 

Kako sam sama, gdje god da došla, uvijek u manjini - ne znam, ima li vam ovo smisla, ali ako ne vidite ljude oko vas, mala je šansa da ćete se s nekime uspjeti dogovoriti oko zajedničkih interesa - to se očekuje da slijepo slijedim. 

Što, zapravo, i činim. 

Postoje dva puta. Neki put se sijeku, neki puta ne. 

Neki put vas prisile da slijedite, a ponekad vas puste da idete s mirom kamo vam srce kaže da treba ići. Da bi onda oni uhodili vas.  

I u tom je sva tuga. 

Da bi vas se pustilo na miru, morate pokazati da imate snagu ili spremnost ili mnoštvo iza sebe, koje je spremno na Otpor. 

Realno, ništa od toga ne posjedujem. Rijetki samo, da. 

Iz tog se razloga, mislim, netko sjetio da kaže ovim snažnima i naoružanima i spremnima na boj (za svoju stvar ili čiju god), da ste vještica, čarobnica, ciganka koja će vas proklet, skupa s potomcima do 12 koljena, ako vas ne puste na miru. I kao dokaz koji će učvrstiti tezu, pokazao prstom na vaše "čudno i drugačije" držanje, kretanje, izgledanje kakvo god da ono bilo. Da bi se, na koncu, i takvi unikati, počeli grupirat: oko načina češljanja, odijevanja, pjevanja, tihovanja... 

Jedino, ako vam je tijelo od sebe jako očito maštovito raspoređeno, na način da nečeg imate manjka ili viška: 

- Sve sve, samo ne bogalju. Njih ti bog čuva. 

Netko je glupim ljudima rekao da su lijepi, za razliku od nas, koji smo "svoji", pa oni povjerovali da su oni kanon. 

Tako sad imamo vojsku prelijepo istih koja se kreće na predvidljiv način, i upada uvijek u istu staru rupu. 

Oni se plaše nas, svejednako jako da bi ubili, istjerali iz zajednice, pustili da crknete od gladi i žeđi, ali im je važniji dojam koji mora bit u skladu s njima prelijepima. 

- Budi ljubazan, bogu će i oni na račun, jednog dana. 

Zamjena? Razmjena? 'Ko bi gori, dol' propada. Kotač sreće ili dia-ballon? 

Je l' to život čovjeka na zemlji? 

Ili bi moglo sve biti gore!