zašto cure neće u medicinke

Ako prva vijest nije neki rat, onda je gradnja bolnica, valjda po onoj, za to smo se i borili, pa tko živ, a tko ranjenik. 

Naša Gradska bolnica, kronično oskudijeva stručnim osobljem, poglavito medicinskim sestrama. Navodno da ih se na oglas, raspisan za njih stotinu, javi jedva desetak. Ravnatelj bolnice, ili njegov v.d., poziva: 

- Cure dođite nam samo, primit ćemo vas sve! 

Govori se čak o stipendiranju srednjoškolki, kao da obrazovanje i ovako i onako nije već besplatno. Preferiraju, i prednost će dati djevojkama iz okolice Splita, Sinja i iz Dalmatinske zagore. Tako da vam nije jasno, traže li žene, ili "djelatnice". 

I kojem to novinaru istraživaču ne upada u oko? 

Ako je njega strah, zašto mali ljudi šute? Poslovično, narod nije toliko glup. 

Hospital, hospicij, je fina riječ za whore house, latinska, zato se u nas i prevodi kao bolnica, a ne gostionica ili tržnica. Ovo je mjesto boli, bilo da ste bol već pretrpjeli i trebate sanirati posljedice, ili će vam se tek nanijeti, pa tako u nastavcima. 

Znate onu prispodobu o dobrome samaritancu. 

A sad se osvrnite oko sebe i pogledajte kako niču dječje i ženske bolnice. Što je na stvari, sigurna kuća ili javna. 

Jer su unaprijed planirane i kuće za najam u blizini i hoteli sa zvjezdicama, niče čitav grad oko klica, virusa, ne znam kako drugačije ovo pojasniti, pa se lovim za nevidljive čestice oko kojih je i inače panika, sjetimo se pandemije kovida devetnaest. 

Nije bilo tako davno da smo od bolesti bježali, a ovi grade oko nje grad. I to tako ponosno. 

Pretpostavljam da je netko negdje pročitao da je tako i u prošlosti bilo da su gradovi postajali u blizini hramova posvećenima bogovima liječnicima, Asklepiju i Apolonu, inače ne znam šta. One dvije zmije oko štapa, pa ovi shvatili plošno. Na nacrtanu zmiju, nacrtani ljudi. Bolest je ionako izmišljotina. I to stvarno tako i mislim. 

Sjećam se dobro kako je bilo dok sam sama bila mala. Bila je stvar prestiža liječit se u toj i toj ustanovi kod tog i tog stručnjaka, po bilo koju cijenu, odveli bi bili bilo koga samo da imaju o čemu pričat kad se nađu u velikim društvima. 

- Tako si hrabra. Tako ti lijepo stoji tuga. Djeluješ tako prefinjeno. 

A sadašnje su majke još malo taštije. Sad je test vrijednosti, oće li se svidjet robotima, mogu li istopit srce od metala, ili čega već, litija. 

Jadna zemlja. Save Soil! 

I slušam ih, s koliko pažnje i pomnje i promišljenosti te žene pričaju o ugovorima i projektima i procjenama, propisanim rokovima do kojih bi snovi trebali postati realnost. Baš tim riječima, ponavljaju na svim vijestima. 

"Vaša govna - naš kruh" 

O europskim standardima koje treba zadovoljiti. 

Mogle bi stajati uz bok svakoga muškarca, bez straha od manjkavosti, dapače, one su te koje zadaju strah, ni u jednome momentu ne dajući na znanje zainteresiranim slušateljima da sve to počiva, na djeci koja će patiti, ako već nije u igri ciljano odvajanje zdravih od bolesnih, a da se još ne zna koji su koji. Čisti fašizam. 

Gradnja ove nove dječje je ono davno bila zapela jer se netko na vrijeme sjetio i tog sramnog perioda povijesti evrope: doktor mengele je nekako uspio ostati znanstvenikom, ili se zaboravilo čega je trebao biti simbol, pa bolje da to ovaj put preskočimo. 

Do sad su postojale UN-ove agencije koje su upozoravale baš na ovu vrstu "liječenja". Kad su djeca i žene u pitanju. 

Predatori su poznati, članovi obitelji u kojoj stanuju i zdravstveno osoblje, uopće, ljudi od povjerenja i autoriteta, a ne neki likovi iz sjene koji slete iz nekakvog sumraka u koji onda i nestanu. Ili sad pokušavamo svi skupa legalizirati nasilje, ponormaliti abnormalno. Ne znam. Ali povijest će prosuditi. 

Možda stvarno ima nekog smisla, izgraditi novi grad na tim temeljima ako narod stvarno tako hoće, nismo li školovali i previše liječnika, i sad to treba nekako zbrinuti. Inače, uzalud nam zaklinjanja. 

Statistika je pokazala da ovu zadnju generaciju mladih, ne zanimaju zdravstveni studiji, jer ne žele provest život u tuđim problemima. Da je prvi izbor poslovna ekonomija. A drugi, da su glumačke akademije, nek se nađe, ako zafali osoblja na Hitnoj službi ili Uvodu u anatomiju. Doktor House. Ho Ha, u izgovoru, hospital i hor haus. Rečeni horor za korisnike. Ako će misliti da nemaju izbora. 

Onda bolje, kad malo promislite, da vas zapadne i pozer i poslovnjak, nego sadist ili ludi znanstvenik koji shvaća ozbiljno da si mu doveo dijete da ga ispravljaš na svoju sliku.