Po obliku zjenice se preko aparata izmjeri zdravlje ili bolest oka, ja to dosad nisam znala. To, da ih imaju sve. Svi da smo popisani. I ubačeni u matricu.
Znate ono, ako je iz aparata onda je sigurno i provjereno. U jedan utor ubaciš žeton iz drugoga izleti bombon ili igračka ili slika ili kava, takva kakva jest. Preporučena količina je izmjena strojno, sve je izračunato u mililitar i u zrno šećera, na vama je samo da dodate još jedno, ako vam je gorko, i da promiješate. Na drugo se ne može utjecati, tako dođe, predodređeno, kao i sudbina.
Izmjereno kompjuterski.
Kako je jedan moderni znanstvenik opravdao samog sebe:
- Ubacio sam podatke u kompjuter i kompjuter mi je potvrdio.
Da je on u pravu. I jedan i drugi. Od istih podataka. Komandant Data. Sve zna. I sve mu točno.
Ali da se vratimo na temu, a tema je zdravlje vida vidljivo na zjenicama, i taj podatak, da koze i jarci imaju ležeće zjenice, i to istaknuto kao kuriozitet, jer je uobičajeno da taj razred životinja ima ili ovalne ili okrugle ili čak kao mačke vertikalne, što bi bio znak da vide u mraku.
Pa ako se to tako ističe, znači da mora značit nešto u vezi vida, njezinoga kozjeg vida, a ne nas koji se čudimo. Nama bi bilo svejedno. Sve i da su stvarno obojene crveno kao u horor filmovima u kojima je lik jarca isto što i vrag. Witches' sabbath!
Koze se penju po stablima i po velikim strminama i vrletima, bez problema, je li razlog njihov neobičan vid, dakle, da se ne plaše visina, ili ih ne razaznaju od običnih površina po kojima se hoda ili plazi i puže, pa ih nije strah strmoglavljivanja u ponore u kojima bi mogle slomit vrat. Je li njihova ili naša pogrešna percepcija. Ili dokaz da zemlja nije ravna ploha. Ako njima zjenica leži, a vrlet ili deblo uz koje se uzveru i na kojem stoje, strši u zrak.
I još dalje da odem s tim životinjskim usporedbama, mačke koje prije spomenuh imaju te mačje oči, s okomitim zjenicama, a svejedno se veru po drveću i po krovovima, sjetimo se mačke na vrućem limenom krovu. Ali i svih onih koje se trebalo spašavati sa krošanja vatrogasnim ljestvama, jer im se nije samima od sebe htjelo spuštati ponovo ravno do dna.
Znači nije to, ili mi nije dobra usporedba a znanje oskudno.
I onda svi oni predatori sa pravilnim okruglim zjenicama koje se kreću potpuno sinkronizirano bez odstupanja i koje naši stručnjaci nastoje oponašati i proglasiti jedino zdravima i prihvatljivima, preko svojih mjerenja aparatima, ili na starinski način. Znate ono kad vam okulist pred licem pomiče prstom i traži da ga pratite, prst a ne njega, jer on prati vas. Kako mičete očima. I donosi zaključke. On koji gleda. O vama, koji gledate to što vam se zada. I ako vam se riječi ne poklope, šalje vas na dalja liječenja i promatranja, ne rekavši da je to zbog njega, zbog njegova nekog istraživanja ili puke znatiželje, nego vas drži u uvjerenju da ste vi jedinka koja je bolesna inače mu se nećete vratiti, pa šta će onda. Ključ u bravu? Ili da samog sebe gleda, a to lice mu je tako dosadno. Zašto bi inače stalno mijenjao kape. I maske.
- Suparništvo sužava pogled.
Tako je prije neki dan rekao neki mudrac među ovima koji stalno iskaču u ovako kriznim vremenima.
Neprijateljstvo ili stalna uspoređivanja jednih sa drugima, a što su usporedbe nego traženje razlika kojima bi se moglo potvrditi koji je od nas dobar a koji je nevrijedan. Bolji je neprijatelj onaj tko je slab. Pobjeda je zagarantirana. Napadni mirne ljude, one za koje si siguran da neće uzvratiti, da neće tražiti osvetu, jer im je to tako upisano u genima ili u svetim knjigama. Dakle?
Uske zjenice i oblik očiju.
I koza i mačka će se radije uspentrati na neku goletnu hridinu samo da bi bile što dalje od onog što ih uznemirava, nego da budu ko trava pokošene. Lov bude neko vrijeme zanimljiv, ali ne može trajati dovijeka. Do lovca je. Možda ih se baš zato ciljano uzgaja ili nastoji uzgojiti, probuditi, radeći baš na očima, zjenicama, ili prepoznajući i razlikujući na taj način jedne od drugih. Ne znam što drugo.
Dijagnosticirano je toliko i toliko u dojenčadi, novorođenčadi, djece do četiri godine starosti. Dobro se sjećam po maminim pričama, a i imam još nalaze i uputnice s tim davnim datumima, da su točno to radili sa mnom.
One bijele opnice koje imaju i malene mace i štenci i ljudska djeca sva jednako, nekome budu prepoznate kao leukomi, katarakte, mrene koje je potrebno što prije ukloniti, a nekima se to tako ostavlja dok ne sazori, pa samo ne nestane.
Ne znam.
Možda stvarno jesmo ljudi mačke ili koze pa su neophodna ta korigiranja, popravci ili požurivanja, preskakanja koraka ili vraćanja na poznato i staro.
Ja imam ožiljke od operacija. Baš zjenica mi je prerezana, što je moglo biti okruglo, na gornjem je vrhu odlomljeno. Gornje polovice nema.
Utječe li to na karakter ili samo ograničava prostor kretanja. Vidno polje.
I druga stvar, koze i mačke postoje u istom okruženju, mogu živjeti zajedno u istom prostoru bez problema, da li zato što se zapravo ne vide, ne vide fizičke oblike osim na onim mjestima gdje bi se sjekli zamišljeni diskovi vertikalnih i horizontalnih zjenica oka. Ne znam koliko sam ovo jasno i logično formulirala, ako vertikalno postavljana leća vidi površinu po kojoj bi na kretanje preusmjerila svoga imaoca na suprotan način od one horizontalno namještene, onda moguće ne bi vidjela što se po njima kreće ako nije iz istoga razreda. Možda je to razlog mira među tim jedinkama, jednostavno se ne primjećuju i ne znaju jedne za druge. Jedni su dugima duhovi, bića iz različitih dimenzija, bez obzira što ih mi vidimo u istoj, dapače, zaklinjemo se da jesu iz iste te.
I onda da se vratim na gornju tvrdnju o isključivosti koja sužava vidike, poglede, okulare, jesu li oni šire duše i širine duha, od ovih uskogrudnih koji samo na detalje paze i oko njih se trude i u sitnice upiru prstima. A to bi bili ovi širokih zjenica. Predatori sa okruglim očima, raširenih kapaka i preciznih kretnji ko švicarski sat, aparat, tik tak, jen dva, leva, leva. Oči. Dođi, samo dođi, čekam te ovdje.
Gazda svog malog kutka svemira.
Čine li svijetu u širem smislu, ta rana dijagnosticiranja bolesti oka i vida, nekakvu uslugu?
Možda bi da nam nisu odmalena korigirane zjenice sada bili krvožedni koljači, ili bi nas bilo manje na svijetu, njih ili nas, sa pravilnim i okruglim, ili nejednakim zjenicama. Ovo u vezi s onim da je oko dio mozga koji strši van, i po tkivu i po sočivu i po čitanjima i komuniciranjima s vanjskim svjetovima, a tih ima više nego što nam se na znanje da.
U to možete biti sigurni.
No comments:
Post a Comment