Monday, July 6, 2020

sanjač vii

I shut my eyes and the world is gone for me - he says. 

I shut, ne I close. Shut, izgovoreno kao shot. Kao shot u shot-gun

Ne kao prijetnju ni kao zapovijed. 

Kao nisan na licu moga andjela. 

Tako sam zaljubljen aaaargh 


This time we go sublime 
Lovers intwine divine divine 
Love is danger 
Love is pleasure 
Love's the one and only treasure 

Saturday, July 4, 2020

ništa

Ovih me dana češće nego inače pronalazi misao, koju je većina vas najvjerojatnije najprije čula u Davida Ickea, da je sve 'ništa'.

Slijedi, naravno, logika kvantnog fizičara: sve je sastavljeno od atoma, atom od neutrona i protona koji se privlače i odbijaju, a sve oko i između toga je prazan prostor. Više toga je ništa nego što je nešto.

Stoga,

mi sami smo više ništa nego nešto.

Ako je tome tako, logično da se moramo nekako izmisliti da bismo mogli prihvatiti da postojimo, jer nas inače nema.

Bliži smo nevidljivom nego vidljivom, jer smo sami više nevidljivi nego što smo vidljivi.

Realno, površina koju zauzimamo, izražena u mjerama (kojim god), veća je iznutra nego izvana. Ako u nju uračunamo sve organe, sudove i ćelije. Prema vani smo je koža.

Moguće da se zbog toga toliko nastoji iščupati van sve introverte i autiste svijeta. Više znaju. Opasni su.

Na vani je lakše. (kontrolirati svijet) (bar tako se misli)

Unutra je ljepše.

Sutra je guru pournima, svakako se poklonite svojemu ništa :)

Thursday, July 2, 2020

pomagala

Herman Hesse je, mislim, prvi pisao o postojanju paralelnih svjetova, u smislu odnosa u zivotima gospode i sluzincadi. 
Cinjenica jest da postoji zivot i da postoji drustveni zivot, sve ostalo je izmisljanje. Zivot je ovo sto je, a drustveni zivot je ono sto su ljudi "stvorili" da bi lakse prezivjeli, a onda je postalo samo sebi svrhom. 
Kad gledate realno, sta vam u zivotu stvarno treba: hrana, odjeca i i skloniste. Sve ostalo su asesoari. 

Ako se ne mozete prehraniti sami, cekate i/ili ovisite o dobroti drugih. Za pretpostavku je da sami imate neku vjestinu koja ce biti potrebna i/ili o kojoj ce ovisiti netko drugi. 

Citam objave na dr. mrezama, poznatih mi i nepoznatih ljudi, sve vrvi motivacijskim porukama tipa "kad te zivot slomi..." 

... zivot ne lomi nikoga. Mi sami smo zivot, zasto bismo bili sami protiv sebe? 

Ono sto ja mislim da je na stvari, jesu drustveni odnosi: 

cak vas ljudi ne razocaravaju - koliko su vas prije ocaravali, nego njihovi postupci, cinjenica da nisu ispunili ocekivanja, nisu bili to sto ste za njih zamislili da budu, a pogotovo cinjenica da su oni imali neka ocekivanja od vas. Koja se nisu obistinila. 

Kad upoznam nekog tko se hvali da zna puno ljudi, bjezim kako umijem i mogu. 

Sad cu vam ukratko reci i i zasto: 

Ljudi su, navodno, kao satori, koji trebaju biti ispravno razapeti da bi imali svoju funkciju (napuniti se sadrzajem), a za to razapinjanje, simbolicno, potrebna je podrska drustva i obitelji i i prijatelja. 
Ako svaki cavao i konopac ne stoji na svom mjestu, sator se urusava i pada. 

Sad, sator nije zivot. Sator je persona. Maska. 

Kad sretnete kakvu dobru masku, znate da ju drzi puno ljudi. 

Kad vas takva maska sretne, prvo misli kako da vas iskoristi. 
Kad shvati da joj necete, po svoj prilici, biti dobri ni za povremena oslanjanja, poslat ce vas u konc. logor, da budete da nesto korisni. 

Takve maske, obicno prepoznam po prepoznatljivom uzdisanju: 

- Jadna, uvijek je sama... nitko s njom ne moze... nitko nju ne voli... 

Dakle, cavli i konopci su sposobni davati ljubav. Samo pitam: je li uzvracena i je li bezuvjetna, sad nas ne zanima, je li to ljubav, niti sto je to ljubav. 

🃏

Kad mi je moja lijecnica, bila odbijala napisati recept za stap, sve pod krinkom "mlada si, zasto si to radis, ne kopaj si takav grob", nisam bila shvacala na sto se zapravo cilja: 

laki grafitni a cvrsti i pouzdani, protiv copora parazita, 

ako me razumijete. 

Tuesday, June 23, 2020

infinity meditation

Vratili smo se u "novu normalnost", "život" je procirkulirao, trajekti plove!

Kao mala, sam znala satima gledati brodove kako pristaju u luku, i isplovljavaju iz nje. Zamišljala sam, a to me je naučila baka, kako se bijela točkica polako pomiče po svijetloplavoj podlozi, klizeći glatko, nježno i tiho prema svome pristaništu.
Ni jedna ni druga, naravno, nismo mogle vidjeti sami brod, a razlog nije što bi bio predaleko, dapače. Ali pratile smo ga, od jedne luke, do druge (koja se za razliku od prve, zaista nije mogla vidjeti sa našeg balkona:) svih 45 minuta koliko je put trajao. I sjećam se da je to bilo najmirnijih i najtiših četrdesetpet minuta u danu. Najugodnijih. Poput molitve. Čisti gušt.

Puno godina poslije, otkrila sam ovo: _______________________________________
https://www.youtube.com/watch?v=pU9x9Fpo28U

Monday, June 22, 2020

👀👁👁posvuda👁👀👀

Naslutila sam, kako se to vec naslucuje, necije oci na sebi. Proreze u tkanju svijeta, kroz koje je netko busio rupe tamo gdje se ne smije. 
Stvar je u tome, sto sam, tu gdje sam, sama. Osim oblaka i nezainteresiranih ptica, pogledima se do ovo mjesta solitera ne moze. A onda mi je glas iz aplikacije potvrdio - teleskop. Ne na skrivenom mjestu: na prozoru zgradice preko puta, pa prema prozoru mog stana. 
Na stranu sad, jesam li zvijezda ili planet: sama sam, zena i to slijepa. Cak i sad ovo dok pisem, vidim da pise "lak plijen" i "idealna zrtva". 
Zasigurno mu se, ili njoj - ne osjecam zensko bice, ali niti ista ljudsko - cini kao da me moze uhvatiti rukom, nogom. Cuti kako disem. Jer ja cujem njega. Al sta se tu moze? 
Ponekad, u drustvu, kada me netko na taj nacin zlostavlja, mislim da mi je moralna i gradjanska duznost, zuriti natrag, svojim slijepim ocima. A zuriti natrag, slijepim ocima, znam da je prestrasno. 

- Oni vam se slijepih ljudi boje... Boje se urokljiva oka... 

Zatvori to oko, idiote bolesni, sklopi oci, tebi ce bit lakse. 

Friday, June 19, 2020

eye for an I

https://www.youtube.com/watch?v=WMhJgdpj1d0

Razgovor znanstvenika i mistika (dr. Chopra i Sadhguru) o drevnom znanju u modernim vremenima.

Wednesday, June 10, 2020

video poziv

Kada me prijatelj, koji je od rođenja gluh na jedno uho, zove s WhatsApp-a, najprije nasloni uho, gluho uho, na kamericu.

Kako znam? Ne znam: meni se izmjenjuju manje i više zagasite nijanse roze. Ali znam njega :)

I meni i njemu je zgodnije obično dopisivanje, ali on se s vremena na vrijeme voli uvjeriti da sam živa i zdrava, a ja volim njega. Toliko da se ukažem, s vremena na vrijeme.

Kad se pozdravimo, on kaže "Čujemo se", ja kažem "Vidimo se".

Ako nas tko sa strane vidi ili čuje, promumlja kako imamo čudan smisao za humor. Ljudi koji mumljaju, po mojem iskustvu, nisu duhoviti: kad se ne bih mogla smijati samoj sebi, plakala bih čitav život. Kad ne bi bilo mumljača, život bi bio lijep.

Ima i onih drugih, koji, kad vide da nešto nosiš s lakoćom, be pitanja i pardona dođu i natovare još nešto svoje.

Ne mogu, niti je na meni, nositi sav teret ovog svijeta.
Zato se držimo sa strane. Ne skrivaju nas zbog toga što nas se srame, nego zbog toga što nas štite.

Većina ni to ne razumije.

Misao današnjeg dana je bila:

Ono što je pojedincu moguće, gomili je nemoguće. 

Sutra bismo mogli testirati vrijedi li i obrnuto.